Muza pjeva i daje pjevanje čovjeku, zato što simbolizira nemogućnost govorećeg bića da u potpunosti prisvoji jezik u kojem je načinilo svoje životno boravište. Ta tuđost označava distancu koja razdvaja pjevanje čovjeka od onoga drugih živih bića. Postoji muzika, čovjek se ne ograničava na govorenje i osjeća potrebu za pjesmom zato što jezik nije njegov glas, zato što prebiva u jeziku a da ga ne može učiniti svojim glasom. ...

Kada te je već obuzela zebnja beznađa, tvoja se suvozačica i bolja polovica dosjetljivo okreće i kopcu pokazuje zaslon mobitela, simulirajući dozivanje one službe koja djeluje pod parolom „sigurnost i povjerenje“. Istoga trena prirepak nestaje s vidika. I tada ti konačno sine: ako dotični nevoljnik i jest kojim čudom na vozačkome ispitu prošao ispod radara, ti si se na svom upravo održanome duhovnom testu pokazao kao obična baraba. ...

Gmiži dnom, njuškaj odbačene tjelesne tekućine, / Svoje i naše najrječitije dijelove, / Neka ti dlanovi budu boje neživota / Jer samo tako od tebe imamo koristi. ...

U kasnom razdoblju života Emerson je bio, što ozbiljno, što ironično, na glasu kao "konkordski mudrac" (sage of Concord). Ljudi su dolazili izdaleka kako bi se s njime susreli, čuli ga i vidjeli, kao što je i sam Emerson u mladosti činio, putujući kako bi izbliza vidio svoje "heroje". Nešto prije posljednjeg putovanja u Europu, počele su njegove teškoće s pamćenjem i govorom. Postupno je morao prestati držati predavanja i pojavljivati se u javnosti; posljednjih godina mogao ih je samo čitati, uz pomoć kćeri Ellen koja je pazila da mu se ne pomiješaju listovi s tekstom. ...

Sjetio sam se, preskačući po dvije stepenice odjednom, scene iz nekog filma koja se nasuprot rečenici može ponavljati unedogled iako se nikada ne može sama izmijeniti jer ne nosi vlastito značenje, ali čim je napravio nekoliko koraka, mišići u bedrima grčevito su ga zaboljeli “kao ubodeni nožem” i “kao stegnuti žicom” te u želji da nadvladam bol, pomislio je dosjetiti se sadržaja filma, iako nisam nalazio nikakav razlog za bol, mislio sam, ne mogu se stvarno ničega spomenuti budući da slika ne može ostvariti rečeničnu misao već je samo ublažiti. ...

Uhvatim se kako pomišljam: Voljela bih izgledati kao ona. Izgleda kao da živi sređenim životom. Kuća joj je sigurno uredna, djecu sigurno ne pušta u školu u hlačama s rupom. Sjedeći prekoputa nje, mirisne i elegantne, postajem svjesna sebe. Nosim stare, iznošene traperice, majicu koju sam u polumraku prvu dograbila i šest kila više nego bih željela. Promatram svoje ruke. Svoje nelakirane, nespretno odrezane nokte. Izgriženu kožu oko noktiju. ...

Kad umre pjevač, umro je i jedan glas. Nikakva ga reprodukcija ne može zadržati u životu. Tonski zapis zapisat će tek što mu ime i kaže da može zapisati: tonove. Vizualni zapis sačuvat će sliku. Ali glas zaustaviti ne može ništa. On je živio samo u neposrednosti sklopa jedne duše i jednog tijela, i zajedno s tom dušom i tim dijelom i nestaje. ...

Ono što govore mediji nije istina zato što odgovara stvarnosti, nego zato što je njihov diskurs zamijenio stvarnost. Poklapanje između jezika i svijeta, na kojem se neko vrijeme temeljila istina, više jednostavno nije moguće jer je to dvoje postalo jedno – jezik i svijet, vijesti i stvarnost. ...

KHD je proizvodio i kamione s gasnim komorama u kojima su se vršila pogubljenja plinom. Kamioni u kojima su ubijani Židovi, Poljaci, Romi i mentalni bolesnici na okupiranim teritorijima Trećeg Reicha korišteni su u provedbi programa eutanaziranja koji je osmišljen 1939. godine. Razvoj pokretnih plinskih komora naredio je Heinrich Himmler. Nakon što mu je pozlilo dok je prisustvovao masovnom strijeljanju Židova, naredio je razvoj humanijih metoda pogubljenja. ...

Znam da moj otkupitelj živi / Brine li već je druga priča / Moj vrisak kao rođenje uboga / I smrt čeka na drugim vratima