Stara varoš sa svojom Kulom i georgijanskim kućama / Podigla je svoju svakodnevicu na takvim neobičnim trenucima; Zavjeti, suze, dirljive oproštajne geste / Ovdje su uobičajene, neupadljive radnje / Poput oranja ili pripite pjesme. ...

No, možda ćete reći, kad populizam dođe na vlast, ne poduzima li on antidemokratske mjere, ne dovodi li u pitanje pravnu državu? To je dakako moguće, i reći da populizam nema nikakve veze s fašizmom ne znači da mu se nema što zamjeriti. Treba uvijek biti pozoran prema specifičnostima određenog slučaja. ...

Sad je bit će čekao da mu se raspitam za mamu što je voljela mekane rajčice. Međutim bio sam siguran kako mama čovjeka kojeg muče pijetlovi odavno nije među živima i, da budem iskren, mnogo me više zanimalo i zaokupljalo je li zgužvanu koru rajčice, što joj je nakon isisavanja ostala u ruci, pojela ili bacila. Nisam pitao, nije bio trenutak. A usto – trebali bismo spavati, podsjetio sam se. ...

Pleme se može opisati kao institucija za stvaranje brakova. Sve njegove funkcije mogu se sažeti u toj: ono je obitelj – tvoreća institucija. Pleme je couche, izvor, obiteljî. Obitelji su kao takve prolazne; pleme je vječna, trajna forma. Jedna od najvećih grešaka u mišljenju većine današnjih ljudi je iluzija da je obitelj u kojoj su rođeni zamišljena da traje vječno. ...

Domaći vlak više ne prometuje, / krivovjerne ruže izgubile su svoj miris, / i tvoj Most Susreta sada prepun je / drskih hulja koje Očev šešir više // ne može odagnati ni raspršiti odavde, / i hiroviti nas slijed tako vodi sve / nazad u labirint gdje ili će nas naći / ili ćemo zauvijek biti izgubljeni. ...

Znači tamo, pomislila sam. Tamo su Elfriedini roditelji bacali leševe u zemlju. Tamo je pas napao prolaznika i policija je izvukla dva polutrula leša iz zemlje. Predstavljeni su u brzom procesu kao žrtve nesreće: „Možda provalnici, koji su po mraku pokušali preći preko ograde i pali u šaht”, pisalo je u sudskom zapisu, koji sam nedavno pronašla u staroj fascikli. ...

Prošao sam pored zimskog stadiona i malo gledao kako hokejaši treniraju. Kad sam se dovukao do Havráneka, već su imali vrata. Havránek se u međuvremenu vratio iz stanice za triježnjenje i sa suzama u očima na koljenima molio Havránekovu da mu oprosti. A što je drugo mogla, kruh i ruka koja obitelj hrani, preko svega je prešla. Havránek je onda obišao sve stanare u zgradi, pokajnički se ispričao i popravio po kućama i ono što nije bilo potrebno. Tko će kome ako ne svoj svome, zar ne. ...

Zašto sam dopustio da stvar ode predaleko?

Svaki stil u sebi sadrži neku istinu, koja nije samo ruho ili ures, vještačko sredstvo ili omotač. Stil je nužni pojavni oblik i opaziva ljepota te istine. Stoga, da bi se pojavio, potrebno je da se poklopi mnoštvo uvjeta. Makinalna ili bojažljiva pokornost ne služi ničemu, a preuzetni revolt još je jaloviji. Isti učinci proizlaze iz bahatosti i sluganstva, koji se uostalom ubrzo pokazuju sličnijima nego što se mislilo: primjećujemo da iste duše puze pred jakima i ponižavaju slabe. ...

Umjetnik mora poštovati tu odanost barem u svojoj umjetnosti, ako je već zanemaruje drugdje. Naravno, slobodan je ići okolo hvaleći svoj talent i koristiti se njime kako mu se prohtije. Naći će kupca. Svaki lažni bog, svaki despot voli lijepe hramove, lijepe kipove, lijepe hvalospjeve. Ništa ga ne sprečava da se ponaša kao nekadašnji kapetani koji su hvalili svoju vještinu i smionost knezu koji je nudio najviše novca. To što su se prodavali nije umanjilo njihov talent. ...