Prepredena osoba zna kako stvari stoje, ali se pravi da ne zna kako bi svojim držanjem, svojom glumom, prevarila neprijatelja (ili prijatelja). Dete je nevino utoliko što ne zna. Kafkin se Odisej raduje baš tako, nevino, kao dete, kaže pisac. Kao da ne zna. Kao da. ...

Jedini smisao postojanja svake nečovječne vrste jest izraziti po jednu mogućnost nedovršenog čovjekovanja. Svaka nečovječna vrsta samo je plići ili dublji pad od čovjeka − a ne uspinjanje prema njemu! − pa se svaka samo manje ili više koprca da čovjekom opet postane, kao što alkemičari znaju da je svaki nedragi kamen samo u većoj, a svaki dragi samo u manjoj mjeri nedozrelo zlato. ...

....Finci poziva, potiče na razmišljanje svakoga komu razmišljanje nije mrsko, svakom zapisanom misaonom cjelinom nudeći mali sažetak života vazda omeđenog onim prvim i posljednjim uporištima, dobrim, lijepim i istinitim, života čiji se nositelj naužio i književnosti i filozofije i vina, ali i osvjedočio čovjekovih prepuštanja duhovnoj (umnoj) sepsi, bilo onoj banalnoj, mirnodopskoj, kafanskoj ili s katedre začetoj, bilo onoj ratnodopskoj, kad, kako kaže Céline, ruka odleti vrlo visoko u zrak pa se nanovo spusti u živo meso da cima rane (Malaparte, onako centarforskim volejom: sramota je dobiti rat) ...

U kasnom razdoblju života Emerson je bio, što ozbiljno, što ironično, na glasu kao "konkordski mudrac" (sage of Concord). Ljudi su dolazili izdaleka kako bi se s njime susreli, čuli ga i vidjeli, kao što je i sam Emerson u mladosti činio, putujući kako bi izbliza vidio svoje "heroje". Nešto prije posljednjeg putovanja u Europu, počele su njegove teškoće s pamćenjem i govorom. Postupno je morao prestati držati predavanja i pojavljivati se u javnosti; posljednjih godina mogao ih je samo čitati, uz pomoć kćeri Ellen koja je pazila da mu se ne pomiješaju listovi s tekstom. ...

Kad umre pjevač, umro je i jedan glas. Nikakva ga reprodukcija ne može zadržati u životu. Tonski zapis zapisat će tek što mu ime i kaže da može zapisati: tonove. Vizualni zapis sačuvat će sliku. Ali glas zaustaviti ne može ništa. On je živio samo u neposrednosti sklopa jedne duše i jednog tijela, i zajedno s tom dušom i tim dijelom i nestaje. ...

Pogoditi cilj značilo bi ostvariti stvaralački ishod. Promašiti sve ostalo predmnijeva pak zagubiti izvorni smisao stvaralačkoga procesa. Onaj isti smisao koji nam omogućuje da provedemo ispunjen život. ...

Takva i mnoga slična zdvajanja nad čovjekovom naravi i udesom postaju nepotrebna istog časa kad se uvidi upravo sudbonosna dvojakost njegova bića. Metafizički, a to će reći iskonski, temeljno, čovjek je, još i više no prabiće, predbiće. On ne biva, nego jest, u vijeke vjekova (koji nisu vrijeme), na višnjem nebu (koje nije mjesto). On je jedno, jedno je on. ...

Tournier ne voli brkanje autobiografije s fikcijom. Pisac koji samo pripovijeda svoj život i ne zna izmišljati - "to je pisac treće klase", kaže Tournier u jednoj prilici (govoreći o Klausu Mannu). I u drugoj isto: "Biti romanopisac znači tražiti materijal daleko od sebe. Nikada ne pričam priče koje su mi se dogodile." Ili u trećoj: "Pisati o sebi protivno je mojem shvaćanju književnosti. Autobiografski roman za mene je nešto najniže. Moji junaci su uvijek ljudi s kojima nemam ništa zajedničko." ...

Robinson Jeffers sklonio se od ljudskog roda da bi živio u Bogu, ne baš u Bogu svojeg oca, protestantskog svećenika i profesora teologije, koji mu je ...

Metak koji je iz tog tamnog okna hicem ispaljen, bit će u nj natrag usisan. Svi projektili koji su ikada pogodili neki cilj, pogodili su tu singularnu točku, jer ona je svakome licu naličje. Mračna je to nula koja zakrivljuje i vrijeme i prostor, ne bi li im spojila kraj s krajem, zavrnuvši ih natrag u se. ...