Šetajući nedavno zabitim kalama i vozeći se kanalima Venecije, pobjegavši od radoznalih gomila jednodnevnih turista koji Veneciji dolaze u posjet ujutro a napuštaju je iste večeri, ostavivši za sobom hrpe smeća i vidjevši tek najpoznatije povijesne spomenike i turističke suvenirnice oko Kanala grande, crkve svetog Marka i oko mosta Rialta, u glavi mi se neodagnjivo začela vrtjeti metafora o gradu teatru.......