Svojevrsno čarobno bezumlje vladalo je u toj prisilnoj dokolici; neki mentalni sfumato mekšao je viziju moga duha, koja je ovladala predmetnom stvarnošću preobražavajući je u nešto nadnaravno. Tako uistinu jest kada se čovjek, s vremena na vrijeme, spusti u svoje tijelo. ...

Svaka nebriga o obrazovanju je gubitak za taj naraštaj, a što nekima to malo što znači ništa ne mijenja na stvari. Nietzsche tu iznosi i svoju pomalo naivnu, mladalačku predodžbu da je postati filozofom „postati obrazovan”. ...

Priča o prekoračenju ima dalekosežne konzekvence, jer je to priča o rušenju mnogih prepreka i probijanju granice, priča o nesputanosti, mogućnosti, slobodi, ali i neizvjesnom i Tamnom. Kada su spoznaja i stvaralaštvo u pitanju, onda je riječ o jednoj višoj pomjerenosti, o onome što svojom aktivnošću mijenja znano. ...

Gdjekad se pak takvi trenutci mogu doživjeti onkraj stvarnoga vremena i konkretnoga prostora – dakle u snu. To su oni osobito bistri snovi koji se doimaju stvarnijima od jave, koji štoviše predstavljaju aršin kojim mjerimo zbiljnost nekoga događaja. Snovi su to kanda smo uistinu budni, spram kojih se naše budno stanje doima tek poput časomične izmaglice na oknima naočala. ...

Pritom je vrlo zanimljivo da je Schopenhauer prvi veliki mislilac zapadnog svijeta koji je usvojio istočnjače filozofije i u tome tražio nove horizonte, ali i nesvjesno iskazao svoje razočaranje u kulturu i civilizaciju u kojoj je živio, što će i u kasnijim periodima odlikovati neke, poput hipika, buntovnika i raznih „alternativnih mislilaca”, koji su tražili izlaz iz naraslih društvenih i osobnih kriza u filozofijama azijskih naroda. ...

Ima više od decenije kako mi je ljubazni bibliotekar u najvećoj londonskoj javnoj knjižnici rekao da nemaju rječnik grčkog jezika. Dugo su ga imali, a ...

No zašto je takvo, ogoljelo, praiskonsko stanje moguće jedino meni i tebi? E pa zato što samo mene i tebe i ima. U svijetu postojimo samo ja i samo uvijek novi ti na kojeg u tom svijetu nailazim. Svaki on, svaka ona, svako ono tek je još nedosegnuto ti. Nedosegnuto u prostoru, u vremenu, ili u obojem. Treće je lice privremena hipoteza, nedorečena apstrakcija. O nekom tjelesno odsutnom njemu ja mogu razmišljati jedino kao o nekom duševno prisutnom tebi. ...

Esej o japanskom piscu Yukiju Mishimi (1925. – 1970.), naslovljen Mishima ili vizija praznine (Mishima ou la vision du vide), objavljen je 1981. kao samostalna knjiga, što je jedini takav slučaj među Yourcenarinim esejima, ako ne računamo Pindara. ...

Naše nepostojanje (ono ništa) daje vrijednost i ljepotu našem životu. Neće nas biti jer će nas 'progutati' ništa, ali upravo zato ćemo svoje postojanje držati vrjednijim i ljepšim. Baudelaireov iskaz najradikalnije će se potvrditi u punini svoje paradoksalnosti kad ga se prevede u iskaz: smrt uljepšava život! ...

Metafizički gledano – a tako se jedino i može vidjeti – čovjek, ta slika i prilika Božja, i jest čista jednina. Baš kao Bog. Ljudi su tek razvodnjavanje čovjeka. Mrvljenje arhetipskog Čovjeka na čovječanstvo. ...