Istinski vidjeti znači uvidjeti; u protivnome riječ je tek o refleksiji svjetlosti na retini oka koja rezultira refleksnim metaboličkim reakcijama.

Nije nam nužno koračati bez konca i kraja, ni ukipiti se na jednome mjestu ne bismo li umakli koraku posljednjem.

Je li pred naslikanim portretima doista uspostavljena ontološka simetrija? Zašto nam se čini da smo – stojeći sučelice slici – zamijećeni, da smo promatrani, i jesmo li kao promatrači slikâ uistinu samosvjesni promatrači? ......

Sloboda i ograničenje međusobno se ne isključuju; idu ruku pod ruku… Ljeto je. Napolju je zvizdan, a ni u stanu nije mnogo bolje.

Čudni su puti jezični. Još su neobičniji oni slikarski. A ponajviše je začudno kada se ta dva puta ukrste. Umalo dostaje da se čovjek prekriži od snebivanja. Jer, kada bi se prekrstio, značilo bi to iznova krstiti se u drugoj konfesionalnoj inačici kršćanske vjere. Značilo bi to raskrstiti s vjerom svojih predaka. ......

Svaki će vrstan umjetnik prije ili kasnije za svoj uzorni rad dobiti neki vid društvenoga priznanja. Jednom će to biti strukovna nagrada ili počasna titula, drugi puta visoka tantijema ili filmski životopis, treći puta mjesto među besmrtnicima umjetničkoga panteona stečeno još za života, ili pak ukopno mjesto na groblju slavnih stečeno po smrti. Priznanje potom može pristići i u vidu opsežnoga monografskog prikaza objavljenoga kod uglednoga nakladnika, ili pak u obliku ekstenzivnih interpretativnih studija koje pomnom pojmovnom raščlambom i istančanom teorijskom aparaturom tumače autorovo djelo, ne bi li tako ukazale na ona konstitutivna obilježja koja su mu osigurala visoku vrijednosnu prosudbu.......

Tekst koji blagonakloni čitatelj u ovome trenutku otpočinje čitati započeo je nizom slova povezanih u nisku riječi koje se nižu redak za retkom, kako to već biva sa svakim sadržajem obuhvaćenim jezičnom formom koji je tipografskim posredovanjem pripremljen za iskustvo čitanja. Svakim narednim retkom čitatelj se sve više udaljuje od početnoga slova, koji je prečkama svoga križa......

„Skupni pojam za tjelovježbene aktivnosti u kojima dominira natjecateljski duh“ – tako glasi odrednica enciklopedijske natuknice „sport“. Koliko god sportske discipline bile međusobno raznorodne, one su gotovo redovito određene upravo kompetitivnošću sudionika, bez obzira radi li se o individualnim ili kolektivnim natjecateljskim formatima. Unatoč rekreativnoj dimenziji sportskih aktivnosti, one gotovo bez iznimke, za svoj cilj – ne i svrhu – imaju ostvarenje pobjede. Pojedinac koji ostvaruje sportski cilj naziva se pobjednikom; gubitnikom se pak naziva onaj koji, tome nasuprot, promašuje zacrtani cilj 'ostvarujući' time poraz. Natjecateljska ......

Tata, koju boju najviše voliš? – Misliš danas… ili ovoga tjedna? – Ne zezaj me, znaš dobro na što mislim. – Pitaš me to svaki dan. Već sam ti rekao da ti na to pitanje ne mogu odgovoriti onako kako bi ti htjela. – Ali pitanje je tako jednostavno: samo trebaš odabrati onu boju koja ti se najviše sviđa. – OK, najdraža mi je crvena. – Nije istina! – Zašto misliš da nije? – Zato što si mi neki dan rekao da ti je najdraža boja plava. – Dobro, onda mi se najviše sviđa plava. – Nisam zadovoljna s tvojim odgovorom. – Kako to misliš? – To kažeš samo zato da me se riješiš. – U redu. Najviše mi se sviđa petrolej plava. – Kakva ti je to sad plava? – Saturirana, prema zelenome spektru, prigušena s malim udjelom sive. Zapravo, možeš je dobiti tako da u plavu ......

„Jezik je svijet, ali nevidljiv. Svijet je jezik, ali vidljiv.“[efn_note]Igor Grbić: „Dekliniranje svijeta“, Ispravljanje vremena:Vrijeme kao jezik[/efn_note] Doima se već neko vrijeme da riječi ne znače mnogo. Dvojaki je smisao tog iskaza: izražajna vrijednost riječi kopni, a njihov se značenjski raspon sužuje. Kao da su se izlizale i otrcale dugotrajnom uporabom i obeščastile lakomislenom ili pak tendencioznom zloporabom. Time su izgubile ne samo sjaj svoje vanjštine, nego i kakvoću svoje nutrine. U ekonomiji društvenoga protokola leksička valuta devalvirala je prekomjernom uporabom, ravnajući se prema nestalnome tečaju odveć učestale i trivijalne komunikacijske razmjene. No, nije samo sveopća barbarizacija jezika – potpomognuta nekritički preuzetim anglizmima i sveprisutnim ......