Zapisane riječi Gorana Bogunovića rade ono što dobra proza i dobra poezija i trebaju raditi, naime upozoravaju, ali prije svega – griju, griju onako k ...

Lelujave, mutnjikave siluete ljudi raspoređenih u dva para, te siluete kao poruka primljena preko kakve aplikacije, poruka kojom se pošiljatelj u bilo ...

Moj Gogo, život je problematičan jer postoji smrt. Ili, kako bi Meister Eckhart rekao: pomozi sebi pa će ti i drugi ljudi pomoći.

Čitanje knjige naročito je preporučljivo onima koji smatraju da svako prvo lice jednine Waitsovih pjesama podrazumijeva osobno iskustvo; premda majčinski nježan spram umjetnikovih nedosljednosti, Jacobs pristojnom dozom skepse ipak opravdava ono »mit« iz naslova. ...

Znadu ta leteća stvorenja zobajući sjemenke u parku / I da dok je bilo, da bio je to život, / Znadu te snježne ptice zobajući sjemenke u parku / I da u tom životu bilo je jedno umiranje, a da u tom umiranju bila je jedna šuma, / A da u toj šumi bio je još jedan život, onaj neodsanjani. ...

(...) a ondje taj liječnik siromašnih, antisemit koji je i Hitlera proklinjao kao židova, na pitanje o tome je li u djetinjstvu mislio da će postati pisac odgovara: »O, nipošto, o, ne, ne, ne. Osećao sam ogromno divljenje za lekare. To mi se činilo izvanrednim, zaista. Medicina je bila moja strast.«, da bi nastavio s objašnjenjem toga što je za nj u djetinjstvu predstavljao liječnik: »Samo čoveka koji odlazi u Pasaž Šoazel da obiđe moju bolesnu majku, mog oca. Video sam čudotvornog čovu koji je lečio, radio neke čudnovate stvari telu koje nije funkcionisalo. Mislio sam da je to fantastično. Izgledao je vrlo mudar. Sve mi se to činilo apsolutno čarobnim.« ...

Visina uvjerljivosti prijetnje, visina njezine niskosti, proizlazi iz visine njezine zamislivosti, a ta je zamislivost u slučaju »ubiti kao psa« i »prebiti kao mačku« stabilna kao ražanj za odojče na prijateljskoj utakmici nogometnih klubova od druge lige nadolje (...) ...

(...) jer sućut koju iskazuje premašuje onu koju je dužan iskazati prema pravilima struke, naime čini se kao da mu se zaista ne žuri, kao da bi, ako bi osoba s kojom razgovara poželjela razgovarati o pojedinostima ili čak o onim stvarima koje nisu izravno vezane za pacijenta i njegovo stanje, bio spreman potrošiti i nekoliko minuta svojeg dragocjenog vremena, pa znade se i to dogoditi, da ljudi uslijed šoka počnu blebetati gluposti ili se čak šaliti (...) ...

Gle, sve to ima big time veze s (osobnim) emocijama (nažalost il' nasreću), izraz poput "Noble Noise Rock" (ili "Drama Rock") je kod mene dosta povezan i s nekim momentalnim flashevima, kad nešto doživim u nekom trenutku (bilo nešto svakodnevno ili više) na foru zvuka, mirisa, nečeg što osjetim ili vidim,, što me onda odmah pukne ili vrati u neki film/osjećaj od prije koji me obuzme dovoljno jako da postane važno i nezanemarivo u tom trenutku. – Važno, nezanemarivo, veliko, jako, nikako ordinary,, i sve to povezano/obučeno u neki (meni) jako jako dobar riff/melodiju,, – hmm, da, dobar i blizak opis "plemenitog" u (mom) muzičkom kontekstu,,, ...

....Finci poziva, potiče na razmišljanje svakoga komu razmišljanje nije mrsko, svakom zapisanom misaonom cjelinom nudeći mali sažetak života vazda omeđenog onim prvim i posljednjim uporištima, dobrim, lijepim i istinitim, života čiji se nositelj naužio i književnosti i filozofije i vina, ali i osvjedočio čovjekovih prepuštanja duhovnoj (umnoj) sepsi, bilo onoj banalnoj, mirnodopskoj, kafanskoj ili s katedre začetoj, bilo onoj ratnodopskoj, kad, kako kaže Céline, ruka odleti vrlo visoko u zrak pa se nanovo spusti u živo meso da cima rane (Malaparte, onako centarforskim volejom: sramota je dobiti rat) ...