Gle, sve to ima big time veze s (osobnim) emocijama (nažalost il' nasreću), izraz poput "Noble Noise Rock" (ili "Drama Rock") je kod mene dosta povezan i s nekim momentalnim flashevima, kad nešto doživim u nekom trenutku (bilo nešto svakodnevno ili više) na foru zvuka, mirisa, nečeg što osjetim ili vidim,, što me onda odmah pukne ili vrati u neki film/osjećaj od prije koji me obuzme dovoljno jako da postane važno i nezanemarivo u tom trenutku. – Važno, nezanemarivo, veliko, jako, nikako ordinary,, i sve to povezano/obučeno u neki (meni) jako jako dobar riff/melodiju,, – hmm, da, dobar i blizak opis "plemenitog" u (mom) muzičkom kontekstu,,, ...

....Finci poziva, potiče na razmišljanje svakoga komu razmišljanje nije mrsko, svakom zapisanom misaonom cjelinom nudeći mali sažetak života vazda omeđenog onim prvim i posljednjim uporištima, dobrim, lijepim i istinitim, života čiji se nositelj naužio i književnosti i filozofije i vina, ali i osvjedočio čovjekovih prepuštanja duhovnoj (umnoj) sepsi, bilo onoj banalnoj, mirnodopskoj, kafanskoj ili s katedre začetoj, bilo onoj ratnodopskoj, kad, kako kaže Céline, ruka odleti vrlo visoko u zrak pa se nanovo spusti u živo meso da cima rane (Malaparte, onako centarforskim volejom: sramota je dobiti rat) ...

Nigdje traga kiše, ni lokvice ni kapljice, a na betonskom podestiću, oko svake modre kravlje nožice – mrlja od vlage: to nektar postupanja policijskih službenika probija iz nutarnjeg kravljeg krčaga sastavljena od buraga, kapure, knjižavca i sirišta pa, ako u jednom jedinom automobilu na fotografiji (bijelom Golfu, Škodi, što li je već), parkiranom u trećem planu, i vreba kakva nečasna primisao, s prvim pokušajem skrnavljenja mirna života u pitomu naselju, ta će se za tili časak zateći na koljenima, sa zlikovačkim ručicama uredno zavrnutim na leđa i olisičenim tako da zglobovi trpe ali ne više nego što je nužno da se obrani zakon i očuva red. ...

A skroz gore, između ramenâ, ponad otvora haljine kroz koji glavu se promeće, odeblji pramen tamne grivice obuzdane u rep – doduše bogat rep – i čak cijelo lijevo uho. ...

Petera Stillmana otac je u toj knjizi devet godina držao zatvorena u sobi, u potpunoj izolaciji od ostatka svijeta, kako bi vidio hoće li mu sin progovoriti božjim jezikom. ...

Gmiži dnom, njuškaj odbačene tjelesne tekućine, / Svoje i naše najrječitije dijelove, / Neka ti dlanovi budu boje neživota / Jer samo tako od tebe imamo koristi. ...

Robinson Jeffers sklonio se od ljudskog roda da bi živio u Bogu, ne baš u Bogu svojeg oca, protestantskog svećenika i profesora teologije, koji mu je ...

...a ta njegova cigareta, uglavljena između kažiprsta i srednjaka, od kojih je vidljiv samo srednjak, jer čelo mu zakriva kažiprst, dakle uglavljena između kažiprsta i srednjaka, zbog položaja šake čiji je prstenjak utisnut u arkadu a palac u obraz, a i zbog pravog kuta koji zatvara sa srednjakom, uzme li se taj srednjak sve do korijena palca, tvori oblik križa, raspela lišenog Sina Čovječjeg, kao da onim ukrštenim daščicama iz četvrtog plana fotografije, koje staklo dijele na pravokutnike, gotovo kvadrate, kao da tim daščicama želi reći: tako se to radi, sestrice drvene. ...

Ako su ljudi koji po različitim web shopovima brste artikle koji im ne trebaju te koje će s tog razloga odbaciti nakon prve upotrebe, ako do te prve upotrebe uopće i dođe, ako su takvi ljudi psihički stabilni, kolokvijalno: normalni, tada je ovaj muškarac, čovjek potpuno psihički nestabilan, kolokvijalno: lud ko puška, naprosto šenuo od onih zidova, pukao kao kokica. ...

...jer zima će, ipak, postati zima, makar na pišljivi dan.