Prijelaz

Ne znaš što bi s tim bogotvornim vremenom

(S oštrinom udaha i Sunčevom svjetlošću koju će odmijeniti sivilo,

Sa sjenama koje govore razumljivim jezikom i ne uvijaju),

Ne znaš što bi, a slutiš da bi ga valjalo pohraniti u novčarku,

Pokraj zauvijek voljene, pokraj kućnog ljubimca;

Ipak je sve to tvoje, samim tim i svačije,

Sjecište svijeta, raskoraka sa svijetom i tebe,

Ali kako kako na izbojku pronaći plod,

Kako nakalemiti prašinu na kožu ili skaj.

Samo tako

Gmiži dnom, njuškaj odbačene tjelesne tekućine,

Svoje i naše najrječitije dijelove,

Neka ti dlanovi budu boje neživota

Jer samo tako od tebe imamo koristi.

Ne podiži nos, ne podiži pogled,

Nema gore slobode,

Ma nema gore ničega.

Zrno po zrno

Ne uspijemo često, kamoli uvijek,

A i kad uspijemo, ljudskoj glazuri čini se to kao neuspjeh,

Odatle potreba za maglom, psovanje 'ti' psovanje je 'ja';

Nahrupljivale su armije, krčile prostor graditeljima,

Nahrupljivale su i nahrupljivat će,

Svaka sa svojim jezikom,

Hroptavim, pjevnim, tvrdim,

Svaka s različitim riječima koje znače isto,

Nijedna koju bi, uoči rafala, razumio i magarac.

Naiva za Mannyja

Manny, ti mora da oduvijek znadeš da ne postojiš,

Da ne postojiš kao što ne postoji ni većina prijateljâ,

Ali ja sam to otkrio tek nedavno i zato ti se obraćam

Ovdje, ovim riječima koje se aljkavo izdaju za stihove,

Zato, a i zato što u snu nisam uspio otvoriti usta;

Manny, tako to biva, vijugava secesijska stubišta

Pune se praznim bocama i bočicama, ona postoje

Kako bi ispratila fraze koje putuju na studij u zrelost,

Valja ih poštovati odmakom, kao što se poštovanje,

A mnoštvo je ljudi čije poštovanje zaista ne želiš,

Kao što se poštovanje ima poštovati šutnjom.

Manny, ti si si sâm izabrao ime, kako bi i bilo drugačije

Kad si se sâm i stvorio, a onaj koji samog sebe stvori

Taj ne postoji, i znade to, da ne postoji, oduvijek,

Kao što ne postojimo ni mi koji tobože postojimo.

Manny, tako to biva, puca staklo na secesijskim stubištima,

Svi nastradaju, neki predosjete; zato dobro mi ne ostaj,

Do skorog neviđenja, ova srijeda, što se mene tiče,

Ti si pošteni gospodar ove srijede.