Nemo

Budućnost obrazovanja će odrediti budućnost ljudskog bića.

Vi ste majke svijeta / Rodile ste tisuće Isusa / Ne završiše svi na križu / Smrt ih na drugi način potjera

Prirodno stanje glazbe stalna je mijena, koja i samoga slušatelja inicira u nagovještaj bezgraničnoga kontinuuma, što u njegovim časovitim utjelovljenima i ponekim osobito intenzivnim životnim trenutcima uspostavlja svoje privremene doživljajne oslonce. Ti su potpornji jedina postojana prebivališta duše, prebivališta koja joj, u ovim privremenim boravištima, pružaju žuđeno utočište. ...

Ubrzo, uz prodornu ciku, započet će se gađati mecima iz pištolja ukradenih očevima.

Oni su porod našeg duha i naša bolest je njihova bolest. Nema više snage u nama, mislimo samo na onaj trenutak, nakon povratka, kad ćemo se dočepati terapije. Usisat ćemo je u sebe očajnički i kukavički, jadni mali miševi, sretni što su se izvukli, nimalo slični junacima duhanskih ratova. ...

I stari znaju da obrazovani nisu postali bolji ljudi, i zločinaca je bilo s doktorskim titulama, pa ne osporavaju previše naraslu ignoranciju i ne pružaju otpor trijumfu vanjštine i banalne materijalnosti. ...

Kada kažemo Kopač, pred oči prizivamo boje, potom oblike, vidimo neka od njegovih čuvenih platna (primjerice ono s konjima, koje asocira i na prvobitne pećinske crteže, umjetnost ledenog doba...), no film prezentira i mnoge druge, možda ne toliko poznate radove, no izvanredne po umjetničkoj vrijednosti i upečatljivosti. ...

Prošao sam pored zimskog stadiona i malo gledao kako hokejaši treniraju. Kad sam se dovukao do Havráneka, već su imali vrata. Havránek se u međuvremenu vratio iz stanice za triježnjenje i sa suzama u očima na koljenima molio Havránekovu da mu oprosti. A što je drugo mogla, kruh i ruka koja obitelj hrani, preko svega je prešla. Havránek je onda obišao sve stanare u zgradi, pokajnički se ispričao i popravio po kućama i ono što nije bilo potrebno. Tko će kome ako ne svoj svome, zar ne. ...

Svaka nebriga o obrazovanju je gubitak za taj naraštaj, a što nekima to malo što znači ništa ne mijenja na stvari. Nietzsche tu iznosi i svoju pomalo naivnu, mladalačku predodžbu da je postati filozofom „postati obrazovan”. ...

Svojevrsno čarobno bezumlje vladalo je u toj prisilnoj dokolici; neki mentalni sfumato mekšao je viziju moga duha, koja je ovladala predmetnom stvarnošću preobražavajući je u nešto nadnaravno. Tako uistinu jest kada se čovjek, s vremena na vrijeme, spusti u svoje tijelo. ...