Hodam dalje / Nitko neće znati.
U trajnom fokusu Cailloisovih razmišljanja o imaginaciji i estetici nalaze se analogije između prirodnog kozmosa i ljudskog društva i kulture.
Gdje je nesvjestica na velikoj cijeni, nije ni za očekivati paradiranje onom Diogenovom lampom.
Uglavnom, laički i vrlo grubo rečeno, čini se da se vrijeme nekako iščašilo za svakog stanovnika planeta, uključujući najpametnije.
I zato, kad pročitam da je radler zapravo pivo s okusom, ja ne mogu ne pročitati i riječ skrivenu u toj riječi: obično pivo pivo je bezokusno.
Osim toga, izgleda da me u Jugoslaviji čeka neki novac – potrošit ćemo ga zajedno, uz Božju pomoć.
Ono s čime smo suočeni nedvojbeno je propast jednog svijeta. Ali ne onako kako bi to htjeli oni koji žele upravljati stvarima u skladu sa svojim interesima, u smislu prelaska u jedan drugi svijet koji će bolje odgovarati zahtjevima novog društva. ......
To su zanosni prizori. Čak i ako pretpostavimo da ih u stvarnosti ništa ne povezuje, u mojoj memoriji sačuvani su savršenim redoslijedom poput niza sjajnih fotografija jednoga razdoblja.......
Ja sam tvoja sura budnost i tvoja modra mržnja,
Je li pred naslikanim portretima doista uspostavljena ontološka simetrija? Zašto nam se čini da smo – stojeći sučelice slici – zamijećeni, da smo promatrani, i jesmo li kao promatrači slikâ uistinu samosvjesni promatrači? ......