Nemo

Oni su porod našeg duha i naša bolest je njihova bolest. Nema više snage u nama, mislimo samo na onaj trenutak, nakon povratka, kad ćemo se dočepati terapije. Usisat ćemo je u sebe očajnički i kukavički, jadni mali miševi, sretni što su se izvukli, nimalo slični junacima duhanskih ratova. ...

I stari znaju da obrazovani nisu postali bolji ljudi, i zločinaca je bilo s doktorskim titulama, pa ne osporavaju previše naraslu ignoranciju i ne pružaju otpor trijumfu vanjštine i banalne materijalnosti. ...

Kada kažemo Kopač, pred oči prizivamo boje, potom oblike, vidimo neka od njegovih čuvenih platna (primjerice ono s konjima, koje asocira i na prvobitne pećinske crteže, umjetnost ledenog doba...), no film prezentira i mnoge druge, možda ne toliko poznate radove, no izvanredne po umjetničkoj vrijednosti i upečatljivosti. ...

Prošao sam pored zimskog stadiona i malo gledao kako hokejaši treniraju. Kad sam se dovukao do Havráneka, već su imali vrata. Havránek se u međuvremenu vratio iz stanice za triježnjenje i sa suzama u očima na koljenima molio Havránekovu da mu oprosti. A što je drugo mogla, kruh i ruka koja obitelj hrani, preko svega je prešla. Havránek je onda obišao sve stanare u zgradi, pokajnički se ispričao i popravio po kućama i ono što nije bilo potrebno. Tko će kome ako ne svoj svome, zar ne. ...

Svaka nebriga o obrazovanju je gubitak za taj naraštaj, a što nekima to malo što znači ništa ne mijenja na stvari. Nietzsche tu iznosi i svoju pomalo naivnu, mladalačku predodžbu da je postati filozofom „postati obrazovan”. ...

Svojevrsno čarobno bezumlje vladalo je u toj prisilnoj dokolici; neki mentalni sfumato mekšao je viziju moga duha, koja je ovladala predmetnom stvarnošću preobražavajući je u nešto nadnaravno. Tako uistinu jest kada se čovjek, s vremena na vrijeme, spusti u svoje tijelo. ...

Zašto sam dopustio da stvar ode predaleko?

Priča o prekoračenju ima dalekosežne konzekvence, jer je to priča o rušenju mnogih prepreka i probijanju granice, priča o nesputanosti, mogućnosti, slobodi, ali i neizvjesnom i Tamnom. Kada su spoznaja i stvaralaštvo u pitanju, onda je riječ o jednoj višoj pomjerenosti, o onome što svojom aktivnošću mijenja znano. ...

Daleko smo od zgrada, od dima i prašine / Od ljudi bez duše / I tvornica mesa / Morali smo pobjeći / Umrli bismo da smo ostali

Gdjekad se pak takvi trenutci mogu doživjeti onkraj stvarnoga vremena i konkretnoga prostora – dakle u snu. To su oni osobito bistri snovi koji se doimaju stvarnijima od jave, koji štoviše predstavljaju aršin kojim mjerimo zbiljnost nekoga događaja. Snovi su to kanda smo uistinu budni, spram kojih se naše budno stanje doima tek poput časomične izmaglice na oknima naočala. ...