Meni je to vrlo zbunjujuća situacija, a ako ima nekoga koga to ne zbunjuje, vjerojatno nije shvatio o čemu se zapravo radi. Dopustite mi stoga skromno razjašnjenje.......

I zato, kad pročitam da je radler zapravo pivo s okusom, ja ne mogu ne pročitati i riječ skrivenu u toj riječi: obično pivo pivo je bezokusno.

Razmislite o tome, o, nežene i mog života, pa se klonite onog pitanja: ono je jalovije od našeg potomstva.

Mjesto u kojem živim živi na samom vršku jednog poluotoka. To mom mjestu pridaje posebnu auru. Ono nikome nije na putu.

Mislim da je Salman Rushdie rekao kako je svako pisanje priče svojevrsna cenzura: opredjeljujući se za jednu, pripovjedač se zapravo voljno odriče pisanja svih preostalih priča. Sviđa mi se ta misao. Da bi postala još dopadljivija, treba je odmah proširiti na svaki iskaz, pismeni ili usmeni, ozbiljan ili šaljiv, umjetnički ili svjetovni. Govor nužno nije toliko davanje oduška koliko gušenje, više je preslaganje muka nego njegovo dokidanje. To najbolje znaju upravo majstori jezika: pjesnici, propovjednici, filozofi.......

Sviđalo se to meni ili ne, i unatoč Jonathanu Livingstonu i njegovoj družini, unatoč i mom prvom romanu, stasalom na njegovome letu, a koji će netko izdati tek ako jednom postanem slavan pisac (pa će i on automatski postati materijalom neizrecivo vrijednim objavljivanja), moram priznati da mi već godinama postaje sve jasnije kako je galeb ptica glupa. Njegove me oči sve više plaše svojom bezizražajnošću, prazninom, staklenošću kao u goluba – ne zovu se valjda te dvije ptice tek slučajno tako slično; kakav Semit, ......

Mit o pobjedi božanskoga kralja Indre nad Vrtrom, demonskim zadušiteljem svjetskih voda, zauzima ključno mjesto u vedskom imaginariju. Pa ipak, iako se u rgvedskim himnama na svakom koraku o nj spotičemo, taj mit ne biva u njima nikad i doista ispričan, već za to moramo pričekati komentarske tekstove poznate kao brahmane. U egipatskoj mitologiji središnju ulogu igra mit o Ozirisovoj smrti i uskrsnuću, ali, još i jednom, u krilu matične kulture taj mit nikad nije u cijelosti pronađen i nalazimo ga tek u Grka Plutarha. Što to znači? Fenomen se rado objašnjava pretpostavkom da su se ti mitovi njihovoj djeci podrazumijevali. Ali, i opet, što to doista znači?......

Stvar je elementarnog zapažanja da među reciklažnim kontejnerima onome za plastiku pripada povlašteno mjesto: on je i sam od plastike. Već na toj, najnižoj, materijalnoj razini krasi ga samodosljednost na koju čovjek ne može ostati ravnodušan. Nema načelnog razloga zašto i kontejner za staklo ne bi bio od stakla. Onaj kome na pamet odmah pada njegova lomnost neka samo pomisli na sva ona staklena dna i staklene zidove koji mogu biti i čvršći od plastike. ......

Moja jedina uspomena na osnovnoškolski posjet tvornici stakla isparava u užareni kadar koji se razvlači na sve strane (doista, nemalo nalik na usijanu staklenu smjesu koja se pod ljudskim dahom uvija i nadima). Nedavni moj ponovljeni posjet bio je stoga tim djevičanskiji. Najviše me podsjetio na posjet paklu. (Razumije se, ja u paklu nisam nikad bio, ali svaki normalan čovjek instinktivno osjeća ključne obrise toga svijeta, a Sartre je naivniji no inače kad vjeruje da je pakao drugi ljudi. Jasno, pakao sam ja sam.) Stiješnjen između peći i preša čije su se temperature razlikovale stotinama stupnjeva, dovoljnih da i vanjski zrak učine jedva podnošljivim ......

Ima jedna debela, duga i, naravno, mračna zmija, koja se sva omota oko krave pa je siše, siše, siše, dok je ne isiše. Zmija se otud i zove kravosas, što se tumači kao kravo-sis. Znam dosta ljudi koji za nju znaju, ali ne znam ni za jednog tko je tu zmiju ikad vidio. A nije ju nikad vidio iz jednostavnog razloga što ta zmija – ne postoji. E sad, kako ja, koji nisam nikakav zoolog, a kamoli herpetolog, to znam? Pa ovako: stručnjak za životinje možda i nisam, ali posvećenik riječi jesam. A od riječi je sve stvoreno, pa i životinje.......