Postoje različite vrste laži. Najuobičajenija je ona koja, premda se zna ili vjeruje da se zna kako stvari stoje, zbog ovog ili onog razloga svjesno govori suprotno ili barem djelomično niječe ono za što se zna da je istinito. To se zbiva u lažnom svjedočanstvu, koje se zbog toga kažnjava kao zločin, ali i, bezazlenije, svaki put kad smo prisiljeni opravdati se zbog ponašanja za koje smo prekoreni.

Laž s kojom imamo posla u zadnje tri godine nije takva. Ona je više laž nekog tko je izgubio mogućnost razlikovanja između riječi i stvari, između pojmova i činjenica te stoga više ne može znati laže li ili ne, jer više ne raspolaže nikakvim mjerilom istine. Ono što govore mediji nije istina zato što odgovara stvarnosti, nego zato što je njihov diskurs zamijenio stvarnost. Poklapanje između jezika i svijeta, na kojem se neko vrijeme temeljila istina, više jednostavno nije moguće jer je to dvoje postalo jedno – jezik i svijet, vijesti i stvarnost. Jedino to može objasniti zašto laž nema potrebu učiniti se vjerodostojnom i ni na koji način ne skriva ono što svakom tko još prianja uza stari režim istine izgleda kao bjelodana laž. Tako tijekom pandemije mediji i službeni organi nikad nisu zanijekali da su se podaci o smrtnosti što su ih iznosili odnosili na svaku osobu koja je umrla s pozitivnim testom, neovisno o činjeničnom uzroku smrti. Unatoč tome ti su podaci, premda bjelodano lažni, bili prihvaćeni kao istiniti. Na isti način, nitko ne niječe da je Rusija osvojila i anektirala dvadeset posto ukrajinskog teritorija, bez kojeg ukrajinska ekonomija nije u stanju preživjeti; a ipak, vijesti stalno govore o pobjedi Zelenskog i odsad neumitnom porazu Putina (u vijestima, rat se vodi između dvije osobe, ne između dvije vojske).

Pitanje je u ovom slučaju koliko može trajati laž tog tipa. Sva je vjerojatnost da će ona prije ili kasnije spontano otpasti i odmah biti zamijenjena nekom novom laži, i tako redom – ali ne u beskonačnost, jer će se stvarnost od koje se odmicao pogled na kraju očitovati tražeći da joj se položi račun, pa i po cijenu značajnih katastrofa i tragedija, koje će biti teško akoli ne i nemoguće izbjeći.