Unatoč napadima, negativnim kritikama i otkazivanju predbilježbi (a i upravo zbog svega toga), knjiga se izvrsno prodavala i napokon donijela svom autoru ozbiljan prihod. Nekoliko je puta ponovno tiskana pod Lawrenceovim nadzorom, a još više u piratskim izdanjima od kojih nije imao koristi, osim popularnosti i ambivalentne slave. ...

Stanisław Lem, punim izvornim imenom Stanisław Herman Lehm, rođen je 1921. u Lavovu, povijesnom središtu Galicije koja je između Prvog i Drugog svjets ...

Esej o japanskom piscu Yukiju Mishimi (1925. – 1970.), naslovljen Mishima ili vizija praznine (Mishima ou la vision du vide), objavljen je 1981. kao samostalna knjiga, što je jedini takav slučaj među Yourcenarinim esejima, ako ne računamo Pindara. ...

Prema De Quinceyevu svjedočenju, koje nije sasvim pouzdano, Coleridge je tada, čuvši da njegov novi znanac povremeno poseže za opijumom, jako ozbiljno upozorio De Quinceya da se čuva da mu to ne postane navika kao što je postala njemu, „urezavši mi u duh dojam da se ne nada da će se više ikada osloboditi toga sužanjstva”. ...

Još i više nego na proznoj fikciji, Zweigova svjetska slava temeljila se na njegovim eruditskim knjigama, hibridnom žanru koji spaja povijest i umjetničku prozu. U tim se knjigama Zweig dokazuje kao neobično vješt posrednik između često (za nespecijaliste) suhoparnih znanja kakva prikupljaju akademski učenjaci i obrazovanog čitateljstva koje želi na ugodan način upoznati pojedine iznimne osobe iz prošlosti i povrh toga razumjeti bit njihove iznimnosti uz pomoć misaona intelektualnog pisca. ...

U kasnom razdoblju života Emerson je bio, što ozbiljno, što ironično, na glasu kao "konkordski mudrac" (sage of Concord). Ljudi su dolazili izdaleka kako bi se s njime susreli, čuli ga i vidjeli, kao što je i sam Emerson u mladosti činio, putujući kako bi izbliza vidio svoje "heroje". Nešto prije posljednjeg putovanja u Europu, počele su njegove teškoće s pamćenjem i govorom. Postupno je morao prestati držati predavanja i pojavljivati se u javnosti; posljednjih godina mogao ih je samo čitati, uz pomoć kćeri Ellen koja je pazila da mu se ne pomiješaju listovi s tekstom. ...

Tournier ne voli brkanje autobiografije s fikcijom. Pisac koji samo pripovijeda svoj život i ne zna izmišljati - "to je pisac treće klase", kaže Tournier u jednoj prilici (govoreći o Klausu Mannu). I u drugoj isto: "Biti romanopisac znači tražiti materijal daleko od sebe. Nikada ne pričam priče koje su mi se dogodile." Ili u trećoj: "Pisati o sebi protivno je mojem shvaćanju književnosti. Autobiografski roman za mene je nešto najniže. Moji junaci su uvijek ljudi s kojima nemam ništa zajedničko." ...

U prozi je Heine, gotovo iz rečenice u rečenicu, izvanredno duhovit pisac. To potvrđuje i knjižica Shakespeareove djevojke i žene, koja ne spada među glavna Heineova djela. Navedimo primjer: "Tako je on (tj. Shakespeare) navodno kod oca, koji je bio mesar, vlastoručno ubijao volove... Potonji su valjda bili preci onih engleskih komentatora koji su mu, vjerojatno iz naknadne osvete, posvuda dokazivali neukost i umjetničke pogreške." ...

I na kraju: naš drug Dario Grgić objavio je u tjedniku Globus pohvalu pjesničkom geniju Danijela Dragojevića u povodu njegove nove knjige Kasno ljeto. Tu je uz ostalo napisao (štiteći se unaprijed od mogućeg prigovora u našem kružoku da se sav prepustio divljenju): “Dragojević u jednom svom tekstu podsjeća na Thomasa Manna i njegov odgovor na pitanje koja mu se ljudska osobina čini najvrednijom. Njemački pisac rekao je – divljenje. ...

Osim Ibsena, Gosse je engleskoj kulturnoj javnosti otkrio i Andréa Gidea, s kojim se susretao, dopisivao i njegovao srdačne odnose. Kada je Gide 1924. objavio knjige Koridon i Ako zrno ne umre, u kojima otvoreno govori o homoseksualnosti, vlastitoj i općenito, Gosse mu je dao do znanja da ništa ne osuđuje, ali da se pita o smislu i koristi od takve otvorenosti. ...