Kada me je Zita posjetila ja sam bio već dobrano sam, ogrezao u svojoj samoći, i pitao sam se, zapravo nju sam pitao, neka mi otvoreno kaže što to sad ...

Bilo je doba kad sam prerastao i svoju najmiliju igračku. Bilo je onda doba kad sam prerastao čokoladu. Pa noćne izlaske. Pa cigare. Žene. Došlo je sad možda doba da prerastem i knjige. Ma koliko me one pratile još od doba igračaka. ...

Čovjek je, naime, smrtno biće. Zato što je smrtan, čovjek je tjeskoban. Smrt je čovjeku kob, tjeskoba mu je ćud. Čovjek je tjeskoban zato što ga ništa ne može istinski zadovoljiti, ništa ga ne može istinski ispuniti. Pregolemu prazninu koju u sebi osjeća ispuniti može samo ostvarenje njegove temeljne žudnje: žudnje k neograničenosti, žudnje k besmrtnosti. ...

(»Slobodno vi, ja imam samo jedan artikl«)

Rukopis je došao u moje ruke gotovo 'sam od sebe'. Mislila sam da se moram pobrinuti za nj kao za siroče ostavljeno na kućnom pragu, pa sam obećala da ću, kad ga pročitam i možda uspijem nagovoriti njegovog sad već iščezlog autora (izbrisao je sve kontakte, telefonske brojeve i adrese) da ga dovrši, možda i uspjeti pronaći izdavača, iako u takvim stvarima nikad nisam imala uspjeha. Ta zamisao nije bila realna, ali ja sam i inače patila od nerealnih ideja, a u ovom slučaju i od silne želje da pročitam jedino živo i stvarno što je ostalo iza njenog iščezlog supruga. ...

I on je bio zarobljenik trenutka. Iza ograde odvijala se ljubavna drama.

Samo je njegov bicikl bio nekako nehajno naslonjen na klupu. Gotovo odbačen. Čestice hrđe već su ga preuzele. Radovale su se susretu sa sestricama kapljicama iz dalekih krajeva. Ove će ga godine sigurno naučiti plivati. ...

Govorila je: – On ima visoki tlak i ove vrućine njemu dobro dođu. Njemu je to bolje. Znate, žile se šire na vrućini.

Svako svoju dušu nosi, i svako je onakav kakva mu je duša. Mi smo riječi, lica, geste, djela duša svojih.

Sklad je vladao i u njihovu vrtu. Svinje su bile izdresirane da ljeti vade krumpir, a zauzvrat bi njih ostatak godine dijelom tog krumpira tovili. Mlado je prolazilo kroz faze: nekad danima ne bi prestajalo raditi u vrtu, hraneći se za to vrijeme isključivo mesom, a onda bi se, naglo kao što je i počelo, ostavilo motike i primilo puške, jedući kroz sve lovne dane samo voće i povrće. ...