Redovno sam pratio i njegove kritike na raznim portalima, zadivljen što mu ni u poznim godinama ne nedostaje duhovitosti i oštrine, britkosti i inventivnosti. Istakao bi dobre strane djela, ali i loše. Uvijek vrlo iskren i nemilosrdno duhovit. Nikom nije „ostajao dužan”, o svakom rekao ono što misli. Tako do kraja života. ...

Sjedim, oče, na više stolica odjednom. I tješim se govoreći si: tȁ to je tek jedna stolica s više nogu. Jedna stolica sa sto lica. Sto lica bez i jednoga naličja. ...

Pomenuti susret desio se u mislima, željama i planovima više osoba. Svaka od njih navela bi delimično drugačiji razvoj događaja i različito tumačenje doživljaja. Pričati o narednom susretu dve osobe bilo bi nerealno, ali veoma zanimljivo. Tako barem tvrdi materijalno odsutni svedok. ...

Visina uvjerljivosti prijetnje, visina njezine niskosti, proizlazi iz visine njezine zamislivosti, a ta je zamislivost u slučaju »ubiti kao psa« i »prebiti kao mačku« stabilna kao ražanj za odojče na prijateljskoj utakmici nogometnih klubova od druge lige nadolje (...) ...

(...) jer sućut koju iskazuje premašuje onu koju je dužan iskazati prema pravilima struke, naime čini se kao da mu se zaista ne žuri, kao da bi, ako bi osoba s kojom razgovara poželjela razgovarati o pojedinostima ili čak o onim stvarima koje nisu izravno vezane za pacijenta i njegovo stanje, bio spreman potrošiti i nekoliko minuta svojeg dragocjenog vremena, pa znade se i to dogoditi, da ljudi uslijed šoka počnu blebetati gluposti ili se čak šaliti (...) ...

Oče, priznanjem: prijemčiv sam od glave do pete. Uvažavam tuđe mnijenje o sebi, kojekakve tričarije poput časovitih vremenskih neprilika, a kinjim se i zbog nedostatka uvažavanja drugih. Privolu svoju dajem svemu i svačemu, a posljedično se s koječime i poistovjećujem. Koječemu pripisujem svoje 'ja', prelijevam se preko ruba svoga jastva u bezmjerna mnoštva, pa više i ne primjećujem razlike, ne razaznajem sebe u beskonačnim modalitetima najrazličitijih drugih. ...

Neka, mogu ja s i trnjem. Neka samo boli. Žudim za osvetom. Pokazat ću ja tom Orši, koji, uostalom, puši ko Turčin i kojemu, kad god napravi stoj na rukama, iz trenirke ispadaju ključevi, upaljači i cigarete, kako se igra nakon što te bace u trnje. Ranjen i krvav, igram u transu, brz i neuhvatljiv, čas u obrani spašavam naš gol, čas jurim u napad, gdje se zabijam baš poput trna, postigavši sva tri gola za našu pobjedu. Moji suigrači grle me i tapšu, pogotovo onaj glupan Kaktus, zabijajući preostalo trnje još dublje u mene. Tad sam ih ipak zamolio da mi ga najprije povade pa neka me onda tapšu ako im se bude dalo. ...

Govori onako kako ti biće tvoje nalaže. Riječi su ti utkane u životni habit, pa ih izgovaraj kao da ti život o njima ovisi. Spram drugih se ravnaj s istom pomnjom. Radije šuti no da riječju drugog usmrtiš. Character assassination – idiom Otočki kaže upravo tako, s pravom. Ogovaraš li drugoga, karmu njegovu ližeš. ...

Točke umjesto riječi, ispovijest u dahu.

Živi svoj san, govore mi mnogi. Ja im kažem: umri za nj! Smrtni grijeh i nije drugo doli životarenju težiti, životu se kao idolu klanjati, kumir od njega praviti. ...