Kada te je već obuzela zebnja beznađa, tvoja se suvozačica i bolja polovica dosjetljivo okreće i kopcu pokazuje zaslon mobitela, simulirajući dozivanje one službe koja djeluje pod parolom „sigurnost i povjerenje“. Istoga trena prirepak nestaje s vidika. I tada ti konačno sine: ako dotični nevoljnik i jest kojim čudom na vozačkome ispitu prošao ispod radara, ti si se na svom upravo održanome duhovnom testu pokazao kao obična baraba. ...

Gmiži dnom, njuškaj odbačene tjelesne tekućine, / Svoje i naše najrječitije dijelove, / Neka ti dlanovi budu boje neživota / Jer samo tako od tebe imamo koristi. ...

Sjetio sam se, preskačući po dvije stepenice odjednom, scene iz nekog filma koja se nasuprot rečenici može ponavljati unedogled iako se nikada ne može sama izmijeniti jer ne nosi vlastito značenje, ali čim je napravio nekoliko koraka, mišići u bedrima grčevito su ga zaboljeli “kao ubodeni nožem” i “kao stegnuti žicom” te u želji da nadvladam bol, pomislio je dosjetiti se sadržaja filma, iako nisam nalazio nikakav razlog za bol, mislio sam, ne mogu se stvarno ničega spomenuti budući da slika ne može ostvariti rečeničnu misao već je samo ublažiti. ...

Uhvatim se kako pomišljam: Voljela bih izgledati kao ona. Izgleda kao da živi sređenim životom. Kuća joj je sigurno uredna, djecu sigurno ne pušta u školu u hlačama s rupom. Sjedeći prekoputa nje, mirisne i elegantne, postajem svjesna sebe. Nosim stare, iznošene traperice, majicu koju sam u polumraku prvu dograbila i šest kila više nego bih željela. Promatram svoje ruke. Svoje nelakirane, nespretno odrezane nokte. Izgriženu kožu oko noktiju. ...

KHD je proizvodio i kamione s gasnim komorama u kojima su se vršila pogubljenja plinom. Kamioni u kojima su ubijani Židovi, Poljaci, Romi i mentalni bolesnici na okupiranim teritorijima Trećeg Reicha korišteni su u provedbi programa eutanaziranja koji je osmišljen 1939. godine. Razvoj pokretnih plinskih komora naredio je Heinrich Himmler. Nakon što mu je pozlilo dok je prisustvovao masovnom strijeljanju Židova, naredio je razvoj humanijih metoda pogubljenja. ...

Znam da moj otkupitelj živi / Brine li već je druga priča / Moj vrisak kao rođenje uboga / I smrt čeka na drugim vratima

Najčešće, ipak, djeca su govorila ono što su očekivala da se od njih čuje – svoj su govor prilagođavala signalima što ih je odašiljala misao, unutarnji ustroj onoga koji ih je slušao. No, naposljetku, u tome nema ničeg neobičnog. Nije li to jedan od mehanizama na čijim osnovama počiva čovjekovo snalaženje u svijetu? ...

Jaroslav ga stisne u šaci, a potom opet ispravi pod prstima: opet je bio iste tvrdoće, samo hrapaviji. Kvrcne ga noktom, a ovaj, jedva čujno, drhtavo zatitra. Podigne ga, držeći ga za rub, prema vjetru: tek slabašno suzvučje, male ptice su se naspram toga glasale raskošnije. Potom ga Jaroslav onjuši i potpuno se razočara. Mirisao je, ništa posebno, na vlažno i struljeno granje. Zatim ga zavrti na dlanu, pomičući pogled za njegovim tananim razvučenim nitima nalik mokrim dlakama brade. ...

Taman sam palio drugu cigaretu kad me netko uhvati za rame. Bio je to neki kržljavi Francuz, pljunuti Sartre, koji je sa suprugom i djetetom zauzeo susjedni stol, meni iza leđa, te je počeo histerično vikati da ugasim cigaretu, pokazujući pritom na neuobičajeno veliko dijete koje je, međutim, sjedilo zavaljeno u kolicima za bebe. ...

Đavolski plavi rendgeni u doktorovim očnim dupljama svrdlali su negdje između Ilijinih očiju i prsa, koliko je on mogao procijeniti, u predjelu Adamove jabučice koja mu se na svaki gutljaj pomicala gore dolje. Veterinar je rekao da lanac kao takav više nije prihvatljiv, ali Ilija je shvatio da prekratak lanac nije prihvatljiv – stoga je Boban skončao na dugom lancu. Dido je, pak, skončao tako što se otrgnuo, pobjegao skupa s lancem koji se nekako zapetljao za tračnice obližnje pruge i više mu nije bilo spasa: našli su samo dio lanca i nešto dlake i krvi, ostatak Dide razletio se „kao petarda“, tako je sam Ilija rekao odjavljujući Didu iz evidencije živih pasa. ...