Nije ni trebala otići na put, ali kolega se razbolio. Šef je baš nju trebao jer “ti ćeš znati s tim Talijanima, Irenice, neće se s tobom izvući na šarm! A i lakše ti je organizirati se nego drugima…” Ona je uvijek mogla. ...

Umačem prste u okruglu posudu, grabim gustu smjesu i nanosim je samo na vrhove kose, kako piše u uputstvima. Neka stoji tri minute, neka obavi posao kako treba, neka mi nahrani kosu svojim specijalnim svojstvima, veganskim i bez glutena. Toplim se čelom naslanjam na hladni zid i nisam sigurna plačem li opet ili nisam prestala od sinoć. ...

Nema sad smisla razmišljati o tome kako smo nekad davno izgledale, najmlađe profesorice u školi, ona francuskinja, ja fizičarka. Neke druge dvije osobe. Opet sam sjela na krevet. Skinula sam pidžamu, navukla trenirku. Sad sve mogu samo iz sjedećeg položaja. “Ajde, ajde, još si ti i dobra”, rekla sam si, ali nije me utješilo. Na izlasku iz sobe namjerno se nisam pogledala u ogledalu. ...

Kava je bila jedino što me u obiteljskoj kući još podsjećalo na obiteljsku kuću, a čak ni ona nije pred mene stizala u šalicama uz kakve sam odrastala. Da bih se podsjetila gdje sam, morala sam je njušiti zatvorenih očiju. ...

Jednog sam je utorka pokupila iz dvorišta neke raščupane starice, kojoj jedva da sam zahvalila, pazite na svojeg psa, hoću, naravno, odvela sam Lolu doma i legla na pod u dnevnom boravku. Lola je cvilila na drugoj strani sobe, nisam imala snage ni okrenuti glavu i pogledati je, možda je bila gladna, možda je satima nisam odvela van, možda je danima nisam pomazila, a zatim mi je prišla, ponjušila me, sklupčala se pored mojeg odustalog tijela, položila svoju vlažnu njušku uz moj vrat i obećala mi da će se brinuti za mene. ...

Uhvatim se kako pomišljam: Voljela bih izgledati kao ona. Izgleda kao da živi sređenim životom. Kuća joj je sigurno uredna, djecu sigurno ne pušta u školu u hlačama s rupom. Sjedeći prekoputa nje, mirisne i elegantne, postajem svjesna sebe. Nosim stare, iznošene traperice, majicu koju sam u polumraku prvu dograbila i šest kila više nego bih željela. Promatram svoje ruke. Svoje nelakirane, nespretno odrezane nokte. Izgriženu kožu oko noktiju. ...