Hidrogenska bomba ne izgleda najstrašnija od svih opasnosti, koje sudbini čovječanstva suprotstavljaju čudovišan razvoj tehnike i razna druga otkrića. Vrlo zloslutno izgledaju «elektronski mozgovi». Čudovišni strojevi istiskuju čovjeka iz igre. Ideal tehnokracije jest rasterećenje čovjeka od fizičkog rada i od funkcije razmišljanja. ...

Izgleda mi naivno sve što govoriš. Ako je život isključiva osobina zemlje, onda je priprosto, zemaljsko gledište jedino moguće i zakonito, jer jedino ono postoji. Ako, pak, još negdje postoji život, tada mislim da on tijekom evolucije mora, prije ili kasnije, bezuvjetno i obvezatno iskristalizirati razum i društvene oblike života. ...

Osim toga, izgleda da me u Jugoslaviji čeka neki novac – potrošit ćemo ga zajedno, uz Božju pomoć.

Ja ovdje ništa ne radim, osim što izazivam gnušanje među svim ukućanima – jer se ne ubrajam u ljude od djela i borbe.

U srpnju prošle godine javio sam se Predsjedniku omladinske komisije pri Savezu poljskih pisaca – građaninu Igoru Newerłyju, s pripoviješću pod nazivom Marymontska sonata. ...

Mama! Stvarno mi je dosta g. Kazimierza. Usprkos tome što sam u zadnje vrijeme bio silno pristojan prema njemu i mogu reći da sam ga čak i zavolio. Ali čemu sve kada on to ne zna cijeniti. Stalno me grdi, itd. ...

Prošli su blagdani. U velikoj ledenoj dvorani stožera Poljske armije u Buzuluku ponovno smo otpočeli s radom, neprestano kretanje, kucanje po pisaćim strojevima. Unijeli su natrag naše stolove i sandučiće s kartotekama. U Buzuluku je bilo slično kao i u Tocku, ali se radilo o manjem broju ljudi i uglavnom su pojedinačno ili u manjim skupinama pristizali Poljaci iz zatvora i logora. Dana 28. prosinca došao je do nas u dvoranu poručnik Sołczyński. Ne iza ponoći, poput većine, niti s istoka ili s juga, poput onih s Kolime ili iz Turkmenistana, nego sa zapada, iz Artemovska kod Starobielska, preko Staljingrada. Odonud se u ono vrijeme još nitko nije pojavio. ...

Mysłowickom prema ulici Bohomoleca prolazi kamion, za sobom vuče dvije strojnice; ljudi otkrivaju ceradu, vidim kako onaj ćelavac, koji će već sat vremena kasnije biti mrtav, njegov leš leži na uglu ulice Mickiewicza, ubacuje redenik u strojnicu. Švapski tenk neprestano tuče iz topa, rešetaju iz strojnica po ulici Mickiewicza; naši dotrčavaju iz Bytomske, pucaju po njemu iz pištolja i gađaju ga granatama; ondje je poginuo gospodin Janek, Irenin muž, brinet, vidio sam ga jučer; poginuo je i Borowicz, možda ne na istom mjestu, ali negdje u žaru borbe na Bieniewickoj. (…) ...

U povijesti poljske književnosti ime Aleksandera Wata uglavnom je ostalo zapamćeno u nekoliko natuknica o poljskome futurizmu i ponekoj zbirci pjesama koje je ovaj svestrani autor objavio pedesetih godina prošloga stoljeća. Biografske ga činjenice smještaju između dva svjetska rata, jedno od najživljih i najplodnijih razdoblja poljske kulture. Svoj književni put Wat započinje početkom dvadesetih godina kad, uz Brunu Jasieńskoga (jašjenjskoga), postaje ...

Iz mojih logorskih zapažanja proizlazi da žene znatno teže podnose fizičku i seksualnu glad od muškaraca. Jednostavno pravilo logorskog života tada je glasilo da, slamajući ženu koja se odupire fizičkoj gladi, udovoljavamo njezinim objema potrebama istodobno. Govorim o tome bez trunke cinizma. Ako prisjećanje na sve ono što se događalo u Europi tijekom posljednjega rata ima uopće bilo kakav smisao, onda je ono u tome da na trenutak zaboravimo na načela uobičajenog poimanja morala, kojima su se vodili naši djedovi i očevi u drugoj polovici devetnaestoga stoljeća i u prvim desetljećima stoljeća koje je pred našim očima uspjelo ostvariti pozitivistički mit napretka. Ortodoksni marksisti tvrde da apsolutan moral uopće ne postoji, jer je sve što se s čovjekom događa predodređeno njegovim materijalnim položajem. To bi onda značilo da svaka epoha, svaka ...