Tel Aviv, 19. IV. 1959.

Voljeni Zygmunte! (pismo upućeno Zygmuntu Hertzu, Giedroycevom suradniku)

Htio bih Ti zahvaliti za pošiljku koja je tek sad stigla, ali je stigla i to je najvažnije. Kod mene ima malo novih i zanimljivih stvari; razgledavam ovu lijepu zemlju i nagovaram Te da učiniš isto, premda mi se čini da si tijekom rata bio negdje u blizini, ali ne znam znaš li za takvo mjesto kao što je primjerice Ejlat – kod Crvenog mora – koje je vjerojatno najljepše od svih koje sam vidio. Možda da, umjesto da u srpnju putuješ u Italiju – dođeš ovamo? Ovdje je, iskreno i ozbiljno, silno zanimljivo, ali i dozlaboga skupo.

Primio sam pismo od Andrzeja Bobkowskoga iz Gvatemale u kojem me izvješćuje kako je na umoru i na kraju mi poručuje: „vidimo se na onom svijetu“. Zato što napušta našu dolinu suza osjeća obvezu udijeliti mi nekoliko savjeta o tome kako bih se trebao ponašati u životu, ali svi su toliko idiotski i pozerski da, ma koliko sam mu ranije rado pisao – sada nisam u stanju odgovoriti mu na to kretensko pismo, tim više što tip više puta naglašava kako u najskorije vrijeme namjerava otegnuti papke. Uostalom, možda je već u ovom trenu veleštovani pokojnik, premda mi je teško u to povjerovati – da kojim slučajem stvarno umirem mislim kako ne bih mario za drugog glupana udaljenog dvanaest tisuća kilometara. Ukratko, bio bih Ti zahvalan da mi napišeš što se s njime događa.

Kod mene nema ništa novog. Nastojim vidjeti što je moguće više i razgledati sve što mogu; s vremena na vrijeme pišem nešto za ovdašnje novine Maariv, ali bez veselja, jer – nažalost – feljton nije moja najjača strana. (…) Mogu Ti reći da se ovdje prilično dobro osjećam i, iskreno, rado bih ostao ovdje neko vrijeme, a mislim da će tako i biti jer ništa ne govori kako će vlasti izdati dopuštenje za moj povratak u domovinu.

Marek

Tel Aviv, 19. I. 1960.

Voljena Mama!

Još jednom i kategorički Te molim zamoliti da ništa ne radiš u svezi s mojom stvari. Ne idi premijeru, ne idi Rusineku i ne radi ništa. Ako ću trebati Tvoju pomoć, tražit ću je. Zasad te molim da apsolutno ništa ne činiš po tom pitanju. Učini tako u ime mojeg dostojanstva i ponosa, koji još nisam izgubio. Ako ga ikad izgubim – ionako se neću vratiti u zemlju u kojoj nisam poželjan. Nisam mali cvilidreta i vratit ću se pod onim uvjetima, koji ni u kojem slučaju neće povrijediti moj ponos i koji ni u kojoj mjeri neće narušiti moje dostojanstvo. U životu sam izabrao određen stav koji je usko povezan s mojim „nesretnim izjavama“, kako si to formulirala. Nisam ipak još toliko sazrio da bih svoje izjave, u kojima sam tvrdio kako nisam ničiji špijun i da ne radim ni za kakvu tajnu službu, smatrao nesretnima. prije ih smatram činom obrane vlastitoga dostojanstva; i takvima ću ih i dalje smatrati. Žao mi je što tako misliš. Ipak, za Tvoju informaciju, želim Ti reći kako nisam imao apsolutno nikakvu mogućnost obraniti se od te vrste insinuacija. Molim Te da to zapamtiš. To je sve.

Marek

28. III. 1962.

Poštovani, dragi Gospodine! (pismo upućeno Jerzyju Giedroycu)

Odgovaram Vam sa zakašnjenjem jer nisam bio kod kuće. Bio sam u Münchenu, kamo me je pozvao šef moje firme, kako bi me izgrdio zbog lijenosti; uz to mi je dao da uredim nekoliko tuđih zamisli – glupih i idiotskih, ali moram se njima pozabaviti jer bih inače morao dati vlastite, a šteta mi ih je. Uz to, dobio sam mjesec dana bezuvjetnog zatvora i morat ću ih odležati (mali Polański će Vam ispričati o čemu je riječ), tako da ne mogu napisati ništa posebno za svibanjski broj. (…)

Prije nekoliko sam dana bio u Münchenu i na vlastite uši čuo kako – možda sedamnaestogodišnji – mladići pjevaju hitlerovske pjesme, one iste koje sam kao dijete slušao u Poljskoj. Silno sam Vam zahvalan. Moj ugovor ističe prvoga srpnja i prvoga srpnja ću nastojati klisnuti odavde. Još ne znam kamo: ali ove dvije godine koje sam proveo ovdje su najsumornije, najtužnije godine mojeg života. (…)

S poštovanjem,

Marek

Zürich, 20. II. 1964.

Najdraža Mama!

Ideja s Jugoslavijom je dobra. Razgovarao sam danas telefonski s poljskim veleposlanstvom u Bernu; pitao sam ih kako da Ti pošaljem novac iz Švicarske. Dobio sam potrebne informacije – polovinom sljedećeg tjedna poslat ću Ti zasad 100 dolara. (…)

No, i tako prolaze dani. Osim toga, izgleda da me u Jugoslaviji čeka neki novac – potrošit ćemo ga zajedno, uz Božju pomoć. U Jugoslaviji je u travnju već jako toplo, možda uspijem doći automobilom. Za sve treba imati puno strpljenja. Razgovarao sam s puncem, rekao mi je kako će pitanje poziva sigurno urediti, samo što Njemačka i Poljska nemaju uspostavljene diplomatske odnose i sve će trajati iznimno dugo. Ja sam u Izraelu njemačku vizu čekao preko pola godine, unatoč tome što sam imao veliku pomoć. Ali bilo bi dobro naći se u Jugoslaviji. (…)

Marek

VII. 1966.

Dragi, voljeni Gospodine! (pismo Jerzyju Giedroycu)

Pitate me imam li ovdje kakve šanse. Apsolutno je moguće snaći se u Americi, ali pod dva uvjeta. Prvi je da posjedujte određen iznos novca koji omogućuje preživljavanje prvog razdoblja koje – pretpostavljam, traje prilično dugo; tako da možete uspostaviti kontakt s ljudima koji bi mogli nešto napraviti. Što? Konkretno, kupnju kakvog materijala. Problem pisanja nečeg o Americi je, jasno, problem vremena, poznavanja ljudi i nalaženja nečeg zanimljivog što bi se dalo prodati. To, nažalost, nije stvar koja se može srediti u kratko vrijeme; mislim da bi jedina i istinska prilika u mojem slučaju bila da ovdje ostanem dulje i napišem nešto o tim ljudima – isto onako, kao što se dogodilo u Izraelu. Ja tu priliku nemam; kada završim s poslom, ostane mi malo novca za skroman život. Druga stvar koja bi me „pogurnula“ – je pitanje vize. Tada bih mogao raditi bilo kakav posao i potom pokušati iskoristiti svoja iskustva. Kao u Izraelu. Nažalost, dobivanje vize vezano je uz nužnost povratka u Europu i traženje emigracijske vize u gradu u kojem je izdan moj sadašnji pasoš: dakle, u Zürichu. To je gotovo sve što bih Vam mogao reći o svojim aktualnim problemima. (…)

Marek

Kalifornija, 5. III. 1967.

Dragi Gospodine! (pismo upućeno emigrantskom izdavaču Juliuszu Sakowskom)

Hvala Vam za obećani novac. Želim da mi povjerujete kako je neistina da sam unaprijed bio nenaklonjen Vašim opaskama vezanim uz vulgarnosti u mojoj knjizi. Imate pravo kada pišete da izraz commies nije najsretniji: ipak, još jednom ponavljam kako apsolutno ne znam nijedan drugi naziv u poljskome jeziku za „komunjare“. O komunistima bi bilo najbolje uopće ne govoriti, a ako već moramo, onda u smislu „kučkini sinovi“, ili „crveni“, ili pak „psi“, ili „oni“. Predlažem da umjesto commies upotrijebimo izraz „crveni“, što možda nije sretan ekvivalent, ali barem će svi znati o čemu je riječ. Molim Vas za Vaše mišljenje s tim u svezi. (…)

Želio bih da poštujete moje gledište i da primite srcu ono što ću Vam reći: napustio sam Poljsku samo zato što ondje nisam mogao pisati onako kako sam želio. Pretpostavljam da ste i Vi iz istog razloga u emigraciji: Vi i svi mi. Iskreno, ne očekujem ni pohvale, ni nagrade, a sve dok živim pisat ću onako kako budem smatrao ispravnim i primjerenim spram povijesti koju nastojim ispripovijedati.

Pišete mi kako objavljivanje knjiga u emigraciji nije biznis. A pisanje knjiga jest? Knjigu koju Vam predajem pisao sam pet godina i pet puta sam počinjao ispočetka. Ne smatrate li kako mi pripada barem mizerna zadovoljština u obliku čitanja upravo onoga što sam želio napisati? (…)

S poštovanjem,

Marek

Izrael, V. 1969.

Voljena, (razglednica upućena majci)

U Izraelu sam, na proputovanju u Njemačku i Švicarsku. Odatle ću Ti napisati nešto više. U Europi ću se dulje zadržati, do kraja godine. Pokušat ćemo nešto organizirati.

Marek

Telegram Janusza Pileckoga od 16. lipnja 1969, upućen majci Mareka Hłaska u kojem je obavještava o smrti njezinoga sina.

Sonja me zamolila da Vam prenesem iznimno tragičnu vijest o Marekovoj smrti uslijed srčanog udara. Stop. Sonja Vas iz dubine duše moli da doputujete u Wiesbaden najkasnije u četvrtak kako biste sudjelovali na sprovodu u petak. Stop. Avionska karta je kupljena. Zrakoplovna tvrtka će Vas kontaktirati. Stop. Molimo Vas također Vaš telefonski broj. Stop. Naša adresa za telegram Silman Muenchen. Srdačno Vas pozdravljam. Janusz Pilecki