Ožujak 1948.

Mama!

Stvarno mi je dosta g. Kazimierza. Usprkos tome što sam u zadnje vrijeme bio silno pristojan prema njemu i mogu reći da sam ga čak i zavolio. Ali čemu sve kada on to ne zna cijeniti. Stalno me grdi, itd. Današnja svađa je prelila čašu, a ona je već odavno bila napunjena do vrha. Neću više ništa uzeti od vas osim tih 400 zlota. Ali imaš još mojih 1100. Po školske udžbenike ću doći sutra ili još danas. Tih 400 zlota uzimam jer si moram kupiti nešto hrane. Priznajem Ti da imam iskrenu želju prisvojiti cipele tog gospodina, ali želim mu pokazati da nisam kao on, to znači netko tko hoda u cipelama koje je kupio netko drugi. Budite dobro prema Rolfyju. Uostalom i njega ću sa sobom povesti, ali tek za nekoliko dana. To je jedino biće u ovoj kući koju je prokleo Bog i ljudi, koje me voli. A on mora čak i psa mučiti. Moji napori da živim s Massom u slozi su se izjalovili. Prije ću umrijeti od gladi i hladnoće, nego da me netko psuje kao „balavca“ i naređuje mi da se kupim. Mislima sam uz Tebe, Ti si bila jedini tračak sunca u mojem dragom životu.

Voli te

Tadeusz Marek Hłasko

Wrocław, 16. III. 1948.

Voljena Mama!

Neću biti kod Bake, jer sam tamo više nego suvišan.

Massa mi je uništio život i zbog njega sam se našao u ovoj situaciji.

Nisam ništa ukrao iz kuće. Novca nemam, ali nekako ću se već snaći.

Volim Te jednako kao što sam te volio, zato mi je žao što više voliš nekog stranca od mene. Ne čudi se što sam pobjegao, ali rekao mi je: „Marš van“, i da će me ubiti. Ali ja ću njega drage volje ubiti, samo kad nabavim pištolj.

Legnica, 22. III. 1949.

Voljena Mama!

Nažalost, dogodila se strašna stvar. Zapravo dvije strašne stvari. Mama, danas me direktorica pozvala k sebi i rekla mi kako neću moći odlaziti kući svaki tjedan, jer me mora razdvojiti od Tebe i Masse. Moći ću doći samo za uskršnje praznike.

Mama, ruke mi drhte od nervoze i ne znam što da radim. Moraš porazgovarati s njom telefonski i mora mi dopustiti da putujem svaki tjedan, jer ću u protivnom pobjeći odavde. To je neopozivo i ako do subote ne dobijem dopuštenje, u subotu putujem kući, odnosno u Wrocław, jer doma više nemam. Dakle, dobro promisli, jer ću tako učiniti. Ne moraš se zavaravati da će biti drugačije. Čak i ako mi ne pošalješ novac za put.

Druga je stvar što neću moći pohađati nastavu jer mi ravnatelj ne može izdati potvrdu, jer nemam sav potreban materijal, a ne može ni da hoće. Čak mi ni sam ministar ne može pomoći (njegove vlastite riječi). A danas sam baš dobio četvorku iz geografije. Utučen sam i zabrinut. Što da radim?

Odmah mi odgovori što mi je činiti, porazgovaraj s Cyburtowom, jer inače odlazim za Wrocław. Samo napravi to odmah. Zapamti, do subote su samo dva dana.

Marek

Legnica, 9. VI. 1949.

Mama!

Pišem Ti pismo, premda znam da ga nisam dužan pisati. U svakom slučaju, molim Te da mi pošalješ nešto hrane. Dao sam na pranje kaput i dvije košulje. Ne ljuti se što sam postupio samovoljno, ali Mama, to je isto kao da sam došao kući. Kod nas u internatu hrana je sve gora. Stalno sam gladan. Mama, pošalji mi nešto novca za krojača i liječnika. U zadnje vrijeme se prilično loše osjećam. Želio bih da dođeš i pođeš sa mnom do nekog dobrog doktora. Na primjer, primijetio sam da ništa ne čujem na lijevo uho, a desno me stalno boli. Mama, ne znam što je to, ali svaki dan me tjera na povraćanje. Sve što pojedem, odmah izađe iz mene. Noćima ne mogu spavati. Mama, zubi, svakodnevno uzimam po nekoliko prašaka, jer nemam novca za zubara. Mama, ne ostavljaj me u bijedi. Znam da si ljuta na mene i ogorčena, ali imam osjećaj da se nešto loše sa mnom događa. Pranje me stoji 450 zlota, krojač traži 700. Zasad mu nisam ništa dao. Kupio sam si sapun. Ostatak novca ću Ti poslati. Kupi za to cipele (smiješno, zar ne?). Čekam Te kao ozeblo sunce, Mama, dođi.

Uvijek i stalno voli Te,

Sin

Varšava, kasna jesen 1949.

Voljena Mama!

Na Tvoje ću pismo odgovoriti po točkama.

1. Nisu me izbacili iz internata. Samo sam imao mali razgovor s odgajateljicom. Izbacivanje iz internata bilo je samo prijetnja kojom su me htjeli potaknuti na bolje ponašanje. Uzgred, sâm odgajatelj mi nije o tome ništa rekao.

2. Što se tiče mojih obećanja, o tome ćemo nakon prvog polugodišta.

3. Školu sam sâm izabrao i u toj školi nećeš ništa loše o meni čuti.

4. Što se tiče ozbiljnosti, mislim da se u mojim godinama ozbiljnost zasniva na dobrom ponašanju i učenju u školi. U svezi s dobrim ponašanjem u internatu, možda sam loše postupio u tom slučaju, ali nastojim to ispraviti dobrim vladanjem.

5. Autoritet među kolegama stekao sam kolegijalnim postupanjem, a ne izazivanjem nereda. To je nepopularno među današnjom mladeži.

6. Što se tiče odijela, kravate, ne znam o čemu je riječ. Znam samo da sam kupnju jesenskog kaputa namjeravao zamijeniti kupovinom jeftinije jakne. Kravata – to već ne razumijem. Imam kravatu i s njom sam vrlo zadovoljan. Što se tiče odijela, tijekom boravka u Wrocławu nisam ni zucnuo o njemu. I sada ga neću tražiti, naprotiv, unaprijed Ti zahvaljujem, ali odustajem od odijela, kao što sam odustao i od košulje koju si mi željela kupiti.

7. Moj zadnji razgovor nije imao drugu svrhu, doli da Te upozorim na troškove koji Te možebitno čekaju. Napominjem kako nisam dobio očekivanu stipendiju od T. B. S.-a i ako razmišljaš o mojem daljnjem ostanku u prijestolnici, morat ćeš spiskati 9000 zlota mjesečno plus puno više drugih, velikih izdataka.

8. Što se tiče najgoreg mišljenja o meni? U školi svi imaju dobro mišljenje o meni i na svakom ću koraku i u svakoj prilici to naglasiti.

9. Davno sam završio s bilo kakvim „farbanjem“ vlastite Majke.

10. Neradnik!

To je laž, neradnik nisam nikad bio i ne namjeravam to postati.

11. Ako patiš, to nije zbog neradnika, nego zbog slatkorječivosti Tvog voljenog nećaka Andrzeja.

To je sve. Dobro razmisli hoćeš li moći pokriti troškove mojeg uzdržavanja, koji će Te, osim internata i škole, skupo stajati. Ako možeš, pošalji mi 1000 zlota da ih potrošim kako me volja. Pošalji mi također Ilustrierte Welt Geschichte na moju adresu. Prodat ću je, pa mi neće trebati novac za knjige i bilježnice. Što da radim s perom? Tinta stoji 250 zlota i traje mi tjedan dana. Molim brz odgovor.

Marek

P.S. Našao sam tipa koji mi nudi 2000. Da prodam? Smjesta mi odgovori.

Varšava, 9. XII. 1949.

Voljena Mama!

Vjerojatno ti je teta Jadwiga već pisala da su me premjestili u internat u Miedzeszyn. Po kazni. Miedzeszyn je gradić smješten 50 km od Varšave. Teško bi mi bilo tamo putovati. Mama, pružila mi se prilika unajmiti stan. Dijelio bih sobu s kolegom i ujutro i navečer dobio bih kavu. Mjesečno bi me to stajalo samo 2000. Što je za varšavske prilike prilično jeftino. Piši slažeš li se s time ili ne. Ako i Ti ne pristaneš na to, pomisli samo što me čeka. Povratak kući, posao i Karijera. Mama, pristani. Ja ću Ti za to na polugodištu donijeti dobre ocjene. Još jednom Te molim, mama. Ako ne pristaneš, jednom zauvijek ćeš mi zatvoriti vrata za bilo kakvu karijeru. Mamice, znam da Ti stvaram velike brige, ali svatko ima svoje glupe godine. Ja ne mogu odmah postati onakav, kakav bi htjela da budem. Ali stvarno se trudim. Mama, ako misliš da mi je žao zbog toga što su me izbacili iz internata, varaš se. Ne možeš ni zamisliti kroz kakav sam pakao u zadnje vrijeme ondje prošao. Otkrili su u meni ono što sam brižno u sebi skrivao. Nazivali su me djevojčicom, dvospolcem, hermafroditom. Nisu mi vjerovali da sam muško. Mama, ja stvarno više nisam mogao izdržati. Mama, učini nešto s tim injekcijama. Shvati me i stavi se na moje mjesto. Voljena Mama, pristani na to da unajmim taj stan. Mama, ne uništavaj mi život. Smjesta mi odgovori. Ako me voliš, imaš barem trunčicu ljubavi za mene, odmah mi odgovori. Mama, odgovori mi, preklinjem Te, jer ne znam što ću učiniti. Za blagdane neću doći kući, jer imamo sam dva slobodna dana. Mama, taj stan je kod ujaka mojeg kolege.

Mama, pristani i smjesta mi odgovori.

Tvoj Marek

Wrocław, 22. V. 1953.

Voljena Mamice!

Zahvaljujem Ti za Tvoje pismo. Odgovaram odmah istog dana.

U vezi onoga što si Mi pisala o teti Reni i o Stefanu Łośu, stvarno nisam svjestan koliko volim svoju Mamicu. Zar sam ja sposoban učiniti nešto tako podlo prema St. Łośu? Mama, nikada! To je neka gnjusna, odvratna laž, čiji se autor mora sramiti. Mamice, i sama znaš kakav je moj odnos spram g. Łośa. Samo velika zahvalnost. Stvarno sam silno zahvalan i privržen tom čovjeku. Ipak mi je on, čak ne ni Igor Newerły, puno pomogao. Tek mi je danas rekao koliko je sve bilo teško izdržati. I. N. nije čak želio ispočetka ni čuti za to. On je također čovjek kojem puno toga dugujem i stvarno odličan pisac. Pročitaj još jednom njegovu Celulozu i sama se u to uvjeri.

U vezi mojeg rada: pišem Sibir. Ide mi jako teško. Napisao sam tek 30 stranica. Izostanak mjesta za pisanje silno na to utječe. Puno čitam. Dugo spavam, ljenčarim i grozno puno jedem, kao nikad u životu. Kućni budžet Czyżewskih se topi!

Mamice!

Slijedim Te u stopu. Imam čudan osjećaj da će sa Željezničarem nekako sve doći na svoje mjesto. Kada dođem u Varšavu, porazgovarat ću s I. N. On će mi sigurno pomoći. Znaš – bolji književnici imaju tajnice. To bi bio najbolji posao za Tebe. Osim toga, on je glavni tajnik Saveza poljskih pisaca – i puno toga može napraviti. Samo, shvaćaš, malo je prerano za bilo što moliti. Sokolowsku sam poslao na sve strane. Zanima me hoće li mi Almanah platiti i koliko.

Pisanje mi sada ide teško. Lijepo vrijeme i sve to. Znaš – lako ti zavrti glavom. Ali ja se ne dam.

Danas je četvrtak. Upravo se spremam za odlazak na književnu večer. Uvijek se nešto može ušićariti. Već sam ondje upoznao nekoliko umišljenih veličina. Jedan od kritičara, iznimno strog, čitao je moju Sokolowsku i prilično mu se svidjela. Sa zdravljem sam loše.

Završavam ovo pismo, sljedeće ću poslati nakon što primim pismo od Tebe, Mamice. Piši češće.

Marek

Wrocław, 19. VI. 1953.

Voljena Mama!

Zahvaljujem Ti za dva posljednja pisma. Mamice, htio bih Ti odgovoriti na sva Tvoja pitanja.

Što pišem:

1. Pripovijetku pod nazivom Marymontska sonata. To nije rad o Sibiru. Još mi je malo ostalo do kraja. Napisao sam već 65 stranica. Upravo mi je na pamet pao drugi naslov: Čovjek s posljednje granice. Riječ bi bila o tome kako je već prešao granicu života, propao je i tek ga je kolektivni rad… Napiši mi što misliš o tome.

2. Ono uništeno djelo zvalo se Teško proljeće. Zapravo ga nisam uništio, nego samo iskrižao. Kad završim to prvo, smjesta se laćam drugog. Naslov glasi: Stranac. Bila bi to pripovijest o partijskoj etici.

Voljena. Tetka je prema meni idealna. Žderem kao svinja, izgledam kao bik. Puno čitam, pišem, razmišljam itd. Svi su, teta, Ziutek, Andrzej, ne trebam Ti pisati, prema meni super. Pas spava sa mnom.

Idealni čovjek goleme dobrote za mene je g. Łoś. Bodri me, posuđuje mi knjige i novac. Prepušta mi svoj stan na raspolaganje, posuđuje mi pisaći stroj. Radi sve ne bi li me potaknuo na pisanje i pružio mi uvjete za rad. Takvu dobrotu nisam nikada susreo. Mislim da bi trebala napisati Mu pismo i zahvaliti Mu u moje ime. (…)

No, meni je u svakom slučaju dosta. U srpnju se selim Łośu. Shodno tome, ne šalji mi novac sada, nego poslije prvog. Ne trebam ti reći da, ako mi ne pošalješ novac, neću imati što jesti.

Kada će izaći Sokolowska, također ne znam. Prvo moram završiti…

Mamice! Imam veliku molbu za Tebe. Kod kuće je papir za pisaći stroj dobre kvalitete. Svojeg više nemam. Kupio sam papir poljske proizvodnje, ali na njemu ne mogu pisati, toliko je loš. Ako možeš, molim Te da mi smjesta pošalješ taj papir. Stvarno nemam na čemu pisati. Budi dobra i pošalji mi ga. Čekat ću.

Sa srcem je kao i prije. Čarape mi nitko ne šiva. Od sintetike su, ne mogu se poderati. (…)

Napiši što misliš o mom planu preseljenja g. Łośu. Pobroji sve argumente za i protiv. Ondje ću imati svoju sobu i veliku pomoć u svemu.

Marek