Pisac koji raskida s tom solidarnošću, koji je dovodi u pitanje ili je smatra iluzornom, zbog nedostatka iskustva, odnosno zbog toga što se nije zlopatio s drugim ljudima ili bio izvrgnut istim opasnostima kao oni – ne čudi me što traži drugdje lažnu solidarnost, utoliko rigidniju i grublju ukoliko se njome služi da ispuni prazninu od koje pati i na koju se sâm osudio. ...

S druge strane i dalje sam uvjeren da je književnosti svojstveno da svjedoči za istinu, razotkrivajući čovjeku laž šarlatana koji, iako sami ne vjeruju u vrlinu koju veličaju, smatraju u najmanju ruku korisnim da ona bude predmet štovanja svjetine. Smatram da pisac čini pobožno djelo time što ih raskrinkava i nimalo ne držim do njihovih sebičnih protesta. ...

Osim toga opće čitateljstvo i nehotice vidi uzore u likovima romana koje čita; ako mu se prikazuju samo kukavice, nitkovi i razvratnici, ubrzo će postati uvjereno da mu je dopušteno ponašati se kao oni, samo ako mu se to oponašanje ne učini suviše tegobnim ili opasnim. ...