Nije da ja nisam bio bistar klinac, no mozak mi je radio na drugim frekvencijama, moja moć imaginacije nadilazila je moju inteligenciju i često se poigravala njome, za razliku od Saše, koji je bio sasvim imun na takve zamke. ...

Uglavnom, naš pisac zvao se Vilim Korajac i, premda ga je sam Šenoa nagovorio na pisanje, onaj prvotni impuls, prvu iskru nadahnuća dobio je kad je čuo za djelo našeg velikog pokojnika. Da nije bilo Tužnog viteza ili Kihota, kako ga mi zovemo, ne bi bilo ni Auvergnanskih senatora. I otkrit ću vam još nešto: iako se tom djelu danas mnogi dive, zbog njega su vaši šijački preci mrzili Korajca ništa manje nego što vi mrzite Kihota. ...

Oni su porod našeg duha i naša bolest je njihova bolest. Nema više snage u nama, mislimo samo na onaj trenutak, nakon povratka, kad ćemo se dočepati terapije. Usisat ćemo je u sebe očajnički i kukavički, jadni mali miševi, sretni što su se izvukli, nimalo slični junacima duhanskih ratova. ...

što je nekom za dom spremni / a drugome titov naprijed

Bio sam u pravu, naša luda žudnja za cigaretom odvela nas je u 17. stoljeće, u godinu 1689. Dan je 12. ožujka. Fra Luka Ibrišimović predvodi ustanak protiv Turaka, koji su ponovno zauzeli Požegu, nakon što ih je, kao i iz čitave Slavonije, izbacila vojska kojom je zapovijedao grof Dünewald, koji je u rujnu 1687. prešao Dravu s 10000 vojnika da bi se združio s vojskom bana Nikole Erdeda i s hrvatskom narodnom vojskom pod generalom Baćanom te sa slavonskim dobrovoljcima pod Ivanom Sekulom. ...

Tako mladi, a imate pluća osamdesetogodišnjaka, pa i gore, moj gospodine! Možete li hodati? Želite se odmoriti? S lica mi se kida priglup osmijeh, cijedi se kao slina niz riječi koje izgovaram, ispričavam se, sestro, meni sve to zvuči smiješno i nevjerojatno, ta ja vozim duge rute biciklom i svakodnevno prepješačim desetak kilometara, u četiri serije napravim dvjesto sklekova i isto toliko trbušnjaka. ...

Neka, mogu ja s i trnjem. Neka samo boli. Žudim za osvetom. Pokazat ću ja tom Orši, koji, uostalom, puši ko Turčin i kojemu, kad god napravi stoj na rukama, iz trenirke ispadaju ključevi, upaljači i cigarete, kako se igra nakon što te bace u trnje. Ranjen i krvav, igram u transu, brz i neuhvatljiv, čas u obrani spašavam naš gol, čas jurim u napad, gdje se zabijam baš poput trna, postigavši sva tri gola za našu pobjedu. Moji suigrači grle me i tapšu, pogotovo onaj glupan Kaktus, zabijajući preostalo trnje još dublje u mene. Tad sam ih ipak zamolio da mi ga najprije povade pa neka me onda tapšu ako im se bude dalo. ...

Taman sam palio drugu cigaretu kad me netko uhvati za rame. Bio je to neki kržljavi Francuz, pljunuti Sartre, koji je sa suprugom i djetetom zauzeo susjedni stol, meni iza leđa, te je počeo histerično vikati da ugasim cigaretu, pokazujući pritom na neuobičajeno veliko dijete koje je, međutim, sjedilo zavaljeno u kolicima za bebe. ...

U tih nekoliko trenutaka, dok ga nije sasvim zgnječila, Tugo shvati da je to što mu se događa smrt i da mu ona nije nepoznata jer ju je već iskusio dok je još bio čovjek i muž upravo ove žene koja ga gnječi opuškom. ...

Htio sam ga pitati boli li taj krvavi orao baš jako (jer ako boli ja bih to rado izbjegao), ali nisam mogao od kašlja, a i uskoro sam shvatio da je on mesar bez premca koji bi i krmaču od 400 kila rastrančirao dok još hoda, a gdje ne bi mene kržljavca. ...