Tako mladi, a imate pluća osamdesetogodišnjaka, pa i gore, moj gospodine! Možete li hodati? Želite se odmoriti? S lica mi se kida priglup osmijeh, cijedi se kao slina niz riječi koje izgovaram, ispričavam se, sestro, meni sve to zvuči smiješno i nevjerojatno, ta ja vozim duge rute biciklom i svakodnevno prepješačim desetak kilometara, u četiri serije napravim dvjesto sklekova i isto toliko trbušnjaka. ...

Neka, mogu ja s i trnjem. Neka samo boli. Žudim za osvetom. Pokazat ću ja tom Orši, koji, uostalom, puši ko Turčin i kojemu, kad god napravi stoj na rukama, iz trenirke ispadaju ključevi, upaljači i cigarete, kako se igra nakon što te bace u trnje. Ranjen i krvav, igram u transu, brz i neuhvatljiv, čas u obrani spašavam naš gol, čas jurim u napad, gdje se zabijam baš poput trna, postigavši sva tri gola za našu pobjedu. Moji suigrači grle me i tapšu, pogotovo onaj glupan Kaktus, zabijajući preostalo trnje još dublje u mene. Tad sam ih ipak zamolio da mi ga najprije povade pa neka me onda tapšu ako im se bude dalo. ...

Taman sam palio drugu cigaretu kad me netko uhvati za rame. Bio je to neki kržljavi Francuz, pljunuti Sartre, koji je sa suprugom i djetetom zauzeo susjedni stol, meni iza leđa, te je počeo histerično vikati da ugasim cigaretu, pokazujući pritom na neuobičajeno veliko dijete koje je, međutim, sjedilo zavaljeno u kolicima za bebe. ...

U tih nekoliko trenutaka, dok ga nije sasvim zgnječila, Tugo shvati da je to što mu se događa smrt i da mu ona nije nepoznata jer ju je već iskusio dok je još bio čovjek i muž upravo ove žene koja ga gnječi opuškom. ...

Htio sam ga pitati boli li taj krvavi orao baš jako (jer ako boli ja bih to rado izbjegao), ali nisam mogao od kašlja, a i uskoro sam shvatio da je on mesar bez premca koji bi i krmaču od 400 kila rastrančirao dok još hoda, a gdje ne bi mene kržljavca. ...

On pokušava prestati pušiti pa ne nosi cigarete nego ih stalno žica od svatova, nakon čega, u intervalima od 15 minuta, juri iza šatora da na miru zapali. ...