Tog jutra, bez ijednog oblačka, početkom kolovoza, glavnim je gradom vladao vatirani muk od topline. Dubeći tišinom posvemašnjeg plavetnila, a zaparnim talogom ustajala smeća, nagovještavao je nastavak žege. Muhe su omamljene vrući­nom letjele sporo; gotovo se moglo iščitati što ispisuju črčkavim vijuganjem. Bila je potrebna nezamisliva hrabrost prognozirati kišu, a kamoli susnježicu.

Još jučer, dugogodišnji glas - do iracionalno ulijevajuće si­gurnosti, iskusnog, dežurnog sinoptičara na državnom radi­ju, u čiju se točnost prognoze nikad nije sumnjalo - dipl. ing. Kalkića, premda ispravno izričući: "Promjenljivo oblačno. Pogoršanje proširit će se čitavom zemljom. Ponegdje bit će kratkotrajnih pljuskova, ponajprije na Jadranu i zapad­nim kopnenim predjelima. Svježije. Vjetar jugozapadni, a poslije podne prolazni sjeverozapadnjak", slabašno je zadrhturio. U njegovoj je ustreptalosti bila, jedva čujna, nepoveza­nost: ne samo kao da uživa, već i prisluškuje samoga sebe.

Razlog promjene k samosluhu nalazio se u nesmiljenim okolnostima koje su zatekle dipl. ing. Kalkića. Prošle je noći, nakon što ga je definitivno ostavila žena zbog njegove neplodnosti - e-mailom iz Švicarske, ledenim trncima poruke: Ostajem s Wehwaltom; Probat ću jos jednom; Moje vrijeme istječe; Stvari će uzeti sestra; Javit ću odvjetniku; Znam da razumiješ. - pri sastavljanju prognoze, vrlo inten­zivno, doživio napad smisla koji mu je dupkom promijenio duhovne navike. Zaratio je s frazama i krenuo svući svlak s vlastitih misli.

Najprije je u sparnom stanu samonikli miris ženina tijela kao čudovišno pipčasti zagrljaj zastrujio oko njegove glave. Ipak, ne gubeći na temeljitosti i okušavajući ignoran­ciju, dipl. ing. Kalkić raskrilo je prozore i načinio barem slabašan propuh te si otrcano zapovjedio: "U radu je spas!", pa na računalu potražio prošlotjedni ispis dnevnog maksi­muma s temperaturnom listom i isprint sinoptičke karte, radi usporedbe sa sadašnjom situacijom, no ovaj se bio nekuda zametnuo.

Automatski je izvukao papire s temperaturama mora, preda­no zagledavajući po ladici te je tražeći po notesima. Budući da je nije mogao naći, prevrćući po fasciklima i mijenjajući diskete u računalu, dipl. ing. Kalkić podigao se sa stolca i prišao prozoru, pomislivši da će se naknadno već prisjetiti gdje su podaci o temperaturama. Čim je promotrio nebeski sjaj Velikog medvjeda, rutinski je bio siguran u noćnu tem­peraturu: 25°. Pojmio je kako čak može i stopostotno jamčiti vlastitu pouzdanost koju mu jamči temperatura. Mogao ju je napamet odrediti. Znao je: "Greben nešto povišena tla­ka podržava stabilno vrijeme nad mojom glavom."

Suvišak samopouzdanja izbezumio ga je.

Jedino što je u paničnim udasima mogao udahnuti bio je neukrotivo britak miris puti njegove žene. Gipko se izvijao u svakom oporom udisaju - trpak zrak bio je satkan od ne­vidljivih pora kože, a dipl. ing. Kalkić nije mogao udaljiti nos podalje od vlastita tijela. Propuh je bio nekoristan. Is­postavilo se da je miris ženina tijela teži od misli.

Dipl. ing. Kalkić je začepio nos.

Toga je trenutka, nakon petnaestogodišnjeg rada u struci, uvidio kako: "Ne mislim ono što bih zapravo želio misliti jer su mi fraze nametnute." Čudnovat splet asocijacija nizao je pogubnost: "Još kao mali žudio sam biti kuhar!", a na račun te misli koja ga je, namah, vratila djetinjstvu, nadoveže i opravdanost svoje pomisli: "Čitav život razmišljam sasvim nešto drugo nego što bih želio misliti i bavim se barometarskim tričarijama, a da moje kulinarenje nitko ne može zamijetiti. Premda sam duboko svjestan da ono što mislim ima potvrdu, uvažavanje i vjerovanje slušateljstva; pa i potvr­du vlastite obrazovane umješnosti - naposljetku i prirode same - kolebam se."

Otpustio je prste s nosa i smjesta udahnuo oštar, a vabljiv miris vlastite žene.

Da bi potpuno udoslovio frazu, razmišljao je hotimice ar­tikulirajući, do dosade misaonog čepa: "Što mislim, mislim pravilno i sustavno; istinitost mojih misli nikoga nije ra­zuvjerila, pače, neupitna je. Tko sigurnije od mene može znati da pod utjecajem prostrane ciklone nad sjevernom Eu­ropom u naše krajeve dolazi do prodora vlažnijeg i relativno nestabilnog vremena. Ali koliko god mi je fraza vjerodostoj­na, utoliko mi je jasnije kako ona nije ta kojoj težim." Zgroženo se zagledao tamom - noć je bila vedra i topla: "Ne kompliciraj! Fraza se uvijek iznova mora proživjeti da bi bila poticajna!"

Zašetkao se kroz miris ženine kose i spazio ispod stola zametnutu temperaturnu listu. Rutinski ju je podigao. Uh­vatio se kako je sasvim bezlično promatra. Pomislio je dvo­strukim: "Kome? i Zašto?", istovremeno svjestan vlastita podsmijeha u infantilnosti upita, ali klišejizirani pojmovi bili su dostatno pretenciozni da mu splasne tjeskoba.

Rastrgao je papir u komadiće i bacio ih kroz prozor. Njiho­va raspršenost prema ulici podsjeti ga na padanje pršića. Najvjerojatnije, zbog struke.

Gust miris njegove žene labirintski je tražio izlaz iz stana vraćajući mu se u nosnice i zavlačeći se pod rebra.

Razmišljanje dipl. ing. Kalkića samo mu je statiralo.

"Ne popuštaj!" - bio je imperativan, sjeo za radni stol i is­ključio računalo. Osjećaj dužnosti pretvorio se u veseli smiraj.

U takvome je raspoloženju proizvoljno sastavio sutrašnju prognozu vremena. Sam je osmislio podatke te unatoč tomu, a upravo stoga što je sunce već tjednima žestoko peklo: "Sre­dište anticiklone je nad našom zemljom", dipl. ing. Kalkić napravio je prognozu nevjerojatnu za ovo doba godine. Po njoj, spremalo se "veliko i nezapamćeno olujno nevrijeme s grmljavinom, nagli pad tlaka i zahlađenje, a mjestimice mo­guća i lagana susnježica".

Te vruće noći kolovoza prevrtao se krevetom preko bolnog mirisa meke puti njegove žene, zaokupljen potre­bom da preraste samoga sebe. "U boj za oslobođenje od nametnutih misli!", protepao je zapovijed.

Ujutro, sunce je zarana otežalo udisanje.

Pri brijanju - miris ženina tijela zadrto se sakupljao oko njegova lica - pa nije ni dogotovio higijenu losionom, već je brzo ispuhao nos, i da što prije izbjegne napadu čežnje, požurio na dežurstvo u Državni hidrometeorološki zavod.

Dvoumio se, duljeći korake, o ispravnosti postupka: "Možda dobijem otkaz zbog neodgovornosti, ali kalkulacije tu više ne mogu opstojati"; uskoro se već razbudio: "Nema razloga sumnji. Postupam u skladu sa savješću i jedino moguće, jer se i borim protiv nevlastitih misli"; da bi ponositije zakoračao: "Fraze, napakostit ću vam: ''Nema kompromisa s vlas­titom odlukom!" a na ulazu obuhvatila ga je ležernost i krajnja opuštenost te je mirno ustanovio: "Samom sebi tre­ba biti ohol."

Autosugestija dipl. ing. Kalkića bila je jaka. Stamenost osob­ne misli stvorene bez ičije prinude, toga jutra, telefonski iz zavoda, na radiju, duljila mu je glas: "Iznad srednje Europe nalazi se polje visokog tlaka zraka. Na vrijeme u zemlji utječe plitka ciklona sa središtem nad Italijom. Vjetar jak do olujni, oblačno, jaka kiša i grmljavina, ponegdje i snijeg, osobito u središnjem dijelu zemlje", prepun samostrasti.

Po povratku, šetajući pod vedrim nebom, uzvišeno se otresao samoga sebe: "Dolje klišej! Ne zanima me % vlage; h/Pa zraka; ⮚ ili ⮛ m/s-a vjetra; je li more ~ ili ♒. Jebeš °C!".

Uveseljeno je poskočio na ulici, uzmičući pred mislima, oduševljavajući se razbljeskavanjem sunčanih zraka u prepletu odsjeva s automobila; raznolikim načinima hoda prolazni­ka: "po jajima", "pačjim", "slonovskim", "klokanskim", "majmunskim" - bilo je to tako daleko od udara juga mjestimice. Čak mu se učinilo da mu je, na trenutak, spomenik fra Kačića Miošića razdragano namignuo, a pro­matrajući otkriveni detalj na fasadi u dovratku prozora - sitnoj baroknoj ukrasnoj glavici anđela bio je otkrhnut nos - primijetio je kako su se prolaznici užurbali. Neki su čak i džogerski potrčali. Automatski je pogledao u vis.

Nebo, bilo je tmasto.

Tmurina što se nakupljala te hladni sjeverozapadni vjetar koji je sve snažnije dizao prašinu uz sijevanje u daljini, bila je ravna naivnom klišeju. Nagonila ga je da ubrza. "Nalazim se pod poljem izjednačenog srednjeg tlaka koji uzrokuje nesta­bilno vrijeme. Promjenljivo uz mogućnost pljuskova i grmlja­vine. Naglo zahlađenje. Svježije!", pomislio je potuljeno.

Čim je ušao u stan, kiša se razlila po ulicama; teška i jaka koju je žestok vjetar nanosio u zavjesi pa je panično pritrčao prozorima i spustio rolete. Jedan grom prasnuo je u blizini toliko strahobalno da se dipl. ing. Kalkić stresao. Morao je pomisliti: "Koje ružno vrijeme!"

Ostvarena ga je frazeologija shrvala. Osjetio je kako se plit­ka dolina nad Jadranom sporo pomiče na istok.

Bolan grč iz crijeva uspeo mu se preko želuca, istegao ošitom, produžio grlom i zaglavio se na nepcu. Pred tabličastom mrežom kišnih kapi, dipl. ing. Kalkić nastrano si je protepao: "Pa ja ni frazu ne umijem izmisliti. Užas leži u zapanjujućem samoobjašnjenju: obistinjuje mi se i vlastita laž!"

Skuhao je čaj i ravnodušno ga srkao gledajući kako se kiša pretvara u krpastu susnježicu.

Veći dio noći, nakon što je preuzeo izvješća o vremenu iz zavoda i opravdao sutrašnji izostanak te javljanje od kuće, prehladom, proveo je apatično zagledan u komadićak razvedravajućih zvijezda kroz prozor. Razlijegajući miris puti njegove žene s jastuka jačao je osjećaj bezidejnosti.

Potom, ležeći ukočeno na krevetu, u zlatnom rezu, izbje­gavajući doticaje s vlastitim tijelom, strahovao je usnuti: bojao se da ga u snu čeka zagrljaj maznog tijela spremnog da bude izljubljeno. U prohladnom mraku - svježina nije bila nimalo ugodna - naglo sužavanje pora pokretnije je is­tiskivalo ženinu put.

Libio se mirisati ga.

"Sinulo mu je pred zoru", pomislio je, smjesta ustao, sjeo za radni stol i revno proučio podatke. Rutinski, nizom uspored­bi iz zabilješki i sinoptičarskih karata, stekao je pravu predodžbu: "U drugoj polovici dana će se ponovno razvedriti. Noćašnji poremećaj je kratkotrajan i prolazan, uzrokovan provalom ogranka vrtložnog grebena ciklone s Alpa. Naši se krajevi nalaze pod utjecajem polja srednje izjednačenog tlaka. Uslijedit će zatopljenje i stabiliziranje vremena. Vruće!“

Obodrio se: "Nema druge nego izlagati samu laž te joj se predati!". Osviješten i oprezan, ovaj put nakanio je predu­hitriti kolotečinu. Dipl. ing. Kalkić odlučio je biti rezolu­tan, što bezobzirniji i banalniji. Kratko je sastavio novu prog­nozu: "Većinom umjerena naoblaka. Vjetar uglavnom slab. Jugozapadni. Temperatura u porastu. U prijepodnevnim sati­ma u središnjim predjelima zemlje kratkotrajno će padati sjekire."

Ostao je budan, ugodne nestrpljivosti, iščekujući jutro i jav­ljanje u radijskim vijestima. Čitavu noć je, koračajući sta­nom, ponavljao nesmislenu prognozu do potpune suges­tivnosti njena izričaja. Nikad se nije osjećao tako doslovnim. Častio se i pomislima: "Rast suglasja sa željom primiče me spokoju!" i "Pravi sam odmetnik neželjenih fraza!" te "Više mi se ništa ne može nametnuti!".

U stanu punom vlage, reski je miris ženina tijela potpuno ishlapio.

Jutro je bilo omarno, pjenasto od naoblake, ali je dipl. ing. Kalkić nadmeno udisao oteščali zrak, njušeći mu osvje­žavajuće protoke.

Slušateljstvo državnog radija nije primijetilo, vjerojatno zbog lagane promuklosti, suzdržani smijeh u isuviše ozbilj­nom predanom tonu, nanovno očvrsli glas dežurnog meteo­rologa ing. Kalkića koji je preporučao ostanak u kućama, savjetujući da se glave ne pomaljaju kroz prozore i da se bez obzira na razloge ne kreće na put za vrijeme trajanja tog iznimno rijetkoga fenomena u padalinama.

U ushićenju nakon javljanja, dipl. ing. Kalkić odjurio je u mesnicu. "Savršeno sam raspoložen!", bila je fraza koja ga je potpuno pridobila.

Vratio se s povećim komadom teletine kako bi dobrim ručkom nastavio izvrsno raspoloženje. Živahno je radio po kuhinji; začinio je meso, načinio mu rupice; u njih gurnuo iglice ružmarina i štapiće češnjaka, onda ga stavio u veliki lim, uokolo ulio vino, pokrio folijom i stavio u pećnicu. Potom je pasionirano izrezao mladi luk te servirao zelenu salatu s radićem; zaplesao s miješalicom u kojoj je izradio glatku smjesu od tunjevine s limunovim sokom, kaparima i majčinom dušicom; postupno je umiješao maslinovo ulje, dodao sjemenke gorušice, sol i papar; isplazio jezik - praz­nom mjestu gdje je običavala sjediti bivša supruga - umilno ćuteći prhkost mažurana pod jagodicama. Pripremio je crne masline i bosiljak, izvadio meso i stavio ga da se ohladi u soku nastalom pečenjem. Prije nego će mu skinuti masnoću s površine i izrezati ga na tanke kriške, zviždukajući "Vjeruj u ljubav", stavio je stolnjak za svečane prigode. Prenuo se na gromoglasnu buku s ulice dok je postavljao tanjure.

Automatski je prišao prozoru.

Sjekirice kratkih drški su se zaglušno krhale na betonu; bubnjavo su odzvanjale one koje su pogađale semafore i satelitske antene te se metaliziranom jekom odbijale o zi­dove kuća; tupo, implozivnim rasprskajem, one koje su se zabijale o karoserije parkiranih automobila. Muklo one koje su se oštro i otprve zasijecale u stabla, duboko se urezujući.

Dipl. ing. Kalkić tresao se na vibracijama.

Nije mogao vjerovati vlastitim očima: "Ne postoji snažnije nemoći nego li istina poduprta frazom", ali iskrena misao je trajala tek časak - koliko i fijuk male sjekire tik uz oluk - jer je slijedilo blaženo ozarivanje.

Hitro je skinuo majicu i izvlačeći se iz gaća, u polu-trku poput zanesena djeteta; sa željom koja se oblikovala u potrebu, istrčao gol na ulicu izravno u tulež sirene za uzbunjivanje, pobjednički dižući ruke alufolijskom nebu te široko šireći nosnice i usta za krajnji udah bezmirisnog zraka s veličan­stveno sigurnim krikom.

Namjestio je glavu čelom, jer se miris njegove žene tu bio pritajio.

Od tada, u čast dipl. ing. Kalkića, nova i rijetka mjerna je­dinica za količinu napadalih sjekira po kvadratnom metru u Republici Hrvatskoj iznosi: 1 Kal/m².

Međunarodni krug stručnjaka još je nije priznao. Može se pret­postaviti da je posrijedi stari emocionalni problem pri znanstvenom lobiranju: mukotrpno je privoljeti svjetske stručnjake na autodestrukciju, ma koliko ona bila oličenje čistog ponosa.

Osim toga, sam datum obljetnice smrti zanemarivo jača zaborav padajući, upravo, na Dan domovinske zahvalnosti.

Sezonu kasnije, jer prognoze neumitno i dalje postoje, a baš u samom središtu jeseni, počelo se i iznad lišća šuškati da će zima biti blaga, umjerena i podnošljiva. Čak su i meteorološke aplikacije na svim mobitelima to pokazivale. Siguran sam da nitko nije shvatio kako to zrakom, toplim vjetrom i impulsima satelita, struje uskrsle riječi diplomiranog inženjera Kalkića jer svi su bili zauzeti sjećanjem.

Bio je Dan Svih svetih, kolokvijalno Dan mrtvih.

Dan netom poslije Noći vještica.