MOGLI SU BITI NAŠI
upoznao je samo jedan svemir
ali to nikako ne može biti sve
jer, kao i sva bića
i svi svemiri
moraju biti povezani
tuguje za bezbrojnim svjetovima
koje je zaboravio, za svim
očevima i majkama, braćom i sestrama
koja je imao, ili ih još uvijek ima
ali negdje drugdje, gdje ne može do njih
sjećanja postoje, u to je siguran
jer svakoga jutra dok se budi
osjeti kako mu bježe
negdje mora biti zdrav, može trčati
i nositi broj sedam
ali to je samo nogomet
i ne bi se mijenjao za zdravoga sebe
koji bi se rodio nekome drugom
tko zna kakvi bi bili ti drugi
ali nedostaju mu
nedostaje mu sve
što je prisutno uvijek
i nalazi se svuda
životi koji su mogli biti njegovi
životi koji su mogli biti naši
GLASOVI
dok sjedi na podu dizala
zaustavljenog između katova
čuje glasove koji ga pokušavaju smiriti
ali on je dovoljno sabran
da osjeti kako trepere
poželi da on može smiriti njih
čuje mamu i tatu, i neke nepoznate ljude
sve je toliko besmisleno da ne izgleda stvarno
to mora biti san koji će proći i sve će biti kao jučer
izvadit će ga, odvesti doktoru
to se podrazumijeva
čeka ga odlazak u ambulantu
gdje je već bio kad su mu čupali zagnojeni nokat
a novi nikada nije narastao kao stari
nije to strašno, ništa ga ne boli
pogledat će ga, reći mu da drugi put pazi
možda dobije injekciju
malo će ga zamotati pa će kući
tamo će dobiti batine, ali i to će proći
sve će biti u redu, to tatin glas dolazi iza vrata
s čudnom jekom kakvu nikada nije čuo
nakon toga ne događa se ništa
i ne može točno odrediti trenutak u kojem zaspi
EKSKOHLEIRATI
šok soba
tako se zove mjesto
na kojem se nalazi
čista i prazna
stvara posebnu vrstu jeke
kratku i gustu, kao u praznome stanu
jeku koja se spaja s mirisom dezinficijensa
šok soba
ponavlja u sebi
šok soba, još samo malo
pa će ga premjestiti
mama i tata moći će
ostajati duže
dan će dotad
dijeliti na tri dijela
odijeljena injekcijama
kristalnog penicilina
koji boli jače nego
skidanje zavoja zalijepljenih na
ranu koju treba ekskohleirati
još samo malo
očistiti do zdravog
JEB'GA TETA
dječak iz bosne nije mogao zadržati stolicu
kad bi se medicinska sestra naljutila
rekao bi "jeb'ga, teta"
čuo je mamu kako govori –
otvorili ga
pa zatvorili
dječak je imao rak
sestra se možda samo pravila da se ljuti
kako on ne bi pomislio da nešto
nije u redu
otvorili ga
pa zatvorili
sjetit će što je rekla desetljećima kasnije –
simpatičan
koju godina stariji od njega
zauvijek dječak
nije mu bilo spasa – rekla je –
zlato moje
ČOVJEK BEZ LICA
nije se navikao na novi prostor
kad se probudi usred noći
na odjelu opeklina
osjeća strepnju zato što
kreveti i ormarići nisu
tamo gdje bi trebali biti
kad se sjeti stripa o čovjeku bez lica
više ne može zaspati
pa uplakan zove sestru
ona je ljuta, kaže mu
da se ne prenemaže, da zaspi
pamtit će tu nepravdu
jer najmlađi je u sobi
u kojoj ne bi ni trebao biti
ali kažu da njegove rane sliče
opeklinama
sjetit će se čovjeka bez lica
kad u hotelskoj sobi u stranoj zemlji
bude oblačio pidžamu
mora je nositi, kaže otac
zbog higijene, i dodaje -
tko zna tko je sve ovdje ležao
sutra ćeš na konzilij
spavaj, sine
pokriva se preko glave
i sanja čovjeka bez lica
KREVETI
stražnjica mu se preznojava
neće gumu ispod plahte
jer u krevet ne mokri
a više ni ne krvari
je li im jasno da je već velik
i to mu je ispod časti
u krevetu s rešetkama
leži djevojčica u koju se zaljubio
sjećat će se jedino da je imala zelene oči
mogla se zvati Lana
veliku nuždu ne želi
raditi na krevetu
pred njom, pred svima
pa danima zadržava stolicu
odgađajući trenutak
u kojem će kahlicu napuniti
toliko da ga dodirne
vlastiti izmet
KARBON
u kutiji ljepila za papir
u posebnoj pregradi
stoji plastična četkica
kojom ljepilo trpa u usta
slatko je, slađe od gumica
s tragovima zubi
gumice za kemijsku
gorke su, deru papir
ne smije ih koristiti
ali pogrešno napisanu riječ
on baš nikako ne voli staviti u zagradu
i prekrižiti
TRENUTAK
čuo je za bolnički mir
ali tišina je podmukla
čim zaspi
goli zidovi neće imati milosti
odzvanjat će zveketanjem kolica
probuditi ga u trenutku između šest i sedam
kada donesu lijekove i toplomjere
drijemat će do trenutka oko osam
na pladnju s doručkom
bit će dvije kriške kruha
putar i pekmez ili med, salama, pašteta
mlijeko, bijela kava ili čaj
nikako ne može shvatiti od čega je taj čaj
ponovno će otvoriti oči kad dođe trenutak vizite
previjanje u deset
ručak u dvanaest
tada se vrijeme usporava
pokušava ga ubrzati
bez uspjeha, sve do trenutka posjete
koji proleti
vrijeme onda ponovno stane
lomi ga večera u osamnaest
pa lijekovi u dvadeset i dva sata
goli zidovi nemaju milosti
navikava se, usporava
nikada budan, ali nikad zapravo ni ne spava
dan se u polusnu pretvori u trenutak
manje-više isti kao ovaj trenutak sad
i trenutak sad