Svaki opus je niz bilježaka, naznaka djela koje nikada do kraja neće biti ostvareno, jer je sve što je mišljenje i stvaranje put bez kraja, stalno nastajanje svijeta duhova. Gotovo svaki pisac je sve svoje dugo, dok je mogao pisao, svoje dopunjavao, popravljao, sve dok sam sebi nije svoje rekao, sa svojim problemima na kraj izašao, sve u red doveo, pa to u tekst pretvorio, a onda, tek što pomisli da je svoje završio, opet, ponovo još nešto dopunio, dotjerao, preciznije artikulirao... ...

Od sramote bola nesreće prijatelj te štiti. / Neprijatelj te baš tome izruči.

Redovno sam pratio i njegove kritike na raznim portalima, zadivljen što mu ni u poznim godinama ne nedostaje duhovitosti i oštrine, britkosti i inventivnosti. Istakao bi dobre strane djela, ali i loše. Uvijek vrlo iskren i nemilosrdno duhovit. Nikom nije „ostajao dužan”, o svakom rekao ono što misli. Tako do kraja života. ...

U onome što smo tražili, što smo nalazili i što nismo, iz onoga što smo osjetili i mislili, što smo činili i što nismo, u svemu tome naši životi bili. U njima ono što smo mogli htjeli željeli, a i što nismo. Svaki u svom sve jednom sabere. U svoje iskustvo oblikuje. ...

Oni koji razabiru estetske vrijednosti, pamte. Pamćenje i sjećanje opisuje i čuva biće. Bez toga ni spoznaje svijeta, ni sebe sama. Bez toga nikada cjelovite osobe. Oni koji osjete i shvate umjetničko djelo, u sebi ga sačuvaju. Oni koji znaju raspoznati vrijedno djelo, oni koji razabiru vrijednost, usvoje je i upamte. Djelo se u takvima ponovo događa i dovršava u njihovoj percepciji, vrednovanju i sjećanju. Zbog takvih, rekao bih, umjetnost postoji. Za takve ona uvijek jest. Takvi je usvajaju i u sebi nose. Takvima svijet umjetnosti pripada. A i sam za takve pišem. ...