Odvikavanje

Odviknuti se od nečeg,
Kao zanijeti se i maknuti od zemlje,
i pustiti iz ruku balon koji čuva uz tlo,
U noći raspetljati čvor oko glave,
Izbaciti misli kao neki kofein,
Vratiti se u ravnotežu, ravnalom po
Stolu odrediti geometriju dana
Od pojmova, bez suvišnih slika,
Maknuti se od rituala koji uvode
U vrtlog, pisati bez pomame slanja,
Zadržati adresar u rukama kao praznu
Kutiju, očišćenu nakon blagdanskih
Darova. Usnuti u podne, uz snijeg...

Zmajevo cvijeće

Cvjeta nekoliko puta godišnje,
Kora mu nije jestiva,
Samo meso u unutrašnjosti.
Prerezala sam plod proljetos,
Otad žličicom jedem unutrašnjost,
Gutam sok koji klizi niz latice,
I hranim se samo pitayom.
Sjeme njeno uzimam i bacam po
Papiru, za nekoliko dana nastane
Grumen slika, od njih stvaram mit,
I živim opijena stvaranjem.
Tako prolazi vrijeme.

Prvi snijeg

Na vintage razglednicama
Nasmiješene plavokose žene
U crvenim haljama otvaraju
Prozore i uz kamin gledaju snijeg,
Bjelina jazzerski pada po obrazima
Djevojčica u kaputima od baršuna.
Sve dok je improvizacije, pahulje
Će vodenasto utapati se na pločnicima
Ostavljajući trag na još zelenom cvijeću.
Ujutro vidjeti snijeg na drveću,
Početak je nevinosti u pisanju,
Kao da se počinje od prve bilježnice,
Sve isponova.

Glas

Da nisam slušala glas,
Ulice bi bile bolnice
A dani utrnute svijeće.
Bankomati bi zvonili
Predsmrtne marševe,
A pleh muzičari pred
Rampom dočekivali bi
Vlak i puštali djecu da
Trče preko dvosmjerne
Ulice. I tako bi išao
Život kao jabuka
Raspolovljena na
Dva kolosijeka.
S jednim smjerom.
Prema šumi i inju,
Daleko od svijeta,
Gdje sam mogla
Nestati, kao drevna
Životinja.