A Dubrovnik, a Grad?

Za razliku od mentalnog napora da si dočaram Budvu kao “grad teatar”, Venecija za svoje duge i bogate povijesti nikada nije ni pomislila da bi stoljeća svoje dobrostojeće životnosti i umjetnosti nazvala “Gradom Teatrom”. Vjerujem da bi to za La Serenissimu (i njezine preostale stanovnike) bila uvreda. ...

Šetajući nedavno zabitim kalama i vozeći se kanalima Venecije, pobjegavši od radoznalih gomila jednodnevnih turista koji Veneciji dolaze u posjet ujutro a napuštaju je iste večeri, ostavivši za sobom hrpe smeća i vidjevši tek najpoznatije povijesne spomenike i turističke suvenirnice oko Kanala grande, crkve svetog Marka i oko mosta Rialta, u glavi mi se neodagnjivo začela vrtjeti metafora o gradu teatru. ...

ŠINDOLIĆ: Mnogobrojni kritičari koji su pisali o vašem opsežnom književnom djelu s posebnim uvažavanjem izdvajaju njegovu žanrovsku i stilsku raznolikost. U vašem romanu Daleki rođaci (Una familia lejana, Mexico, Joaquin Mortiz, 1980.) jedan od likova govori: “Umjetnost naracije predstavlja očajnički pokušaj da se ponovo uspostavi sličnost, a da se pri tome ne žrtvuje raznolikost”. Koliko ove riječi imaju veze s vašim osobnim viđenjem vlastitog djela? ...

Kad pomislim na Jerryja Garciju, ili kako su ga najbliži prijatelji zvali “Captain Trips”, neizbježno se sjetim vlastite mladosti, 1970. godine i dvostrukog albuma Live/Dead grupe Grateful Dead. Da nije bilo tog albuma vjerojatno se nikad u životu ne bih bavio rock glazbom (kao bivši rock kritičar), a ni književnošću, poezijom, prevođenjem... Muzika grupe Grateful Dead u kojoj je Garcia svirao sve do smrti 1995., njihove pjesme za koje je većinu tekstova ...

Otprilike sredinom osamdesetih za vrijeme jednoga od mojih tada čestih posjeta Ginsbergovom njujorškom domu u Istočnoj dvanaestoj ulici (Lower East Side, Manhattan) posve neočekivano pojavio se i Bob Dylan. Ginsberg je u tom razdoblju bio iznova veoma zaokupljen fotografiranjem i gotovo cijeloga dana fotografirao je sve što mu se učinilo zanimljivim, od konopaca za sušenje rublja do susjednih dimnjaka. ...

S Charlesom Bukowskim, tj. Hankom kako je volio da ga prijatelji zovu, upoznao sam se sredinom sedamdesetih godina kad je još živio u Los Angelesu, nedugo nakon što je napustio zaposlenje poštanskog službenika i u potpunosti se posvetio pisanju. Njegov tadašnji stan se nalazio u istočnom Hollywoodu, u ulici Carlton Way. Ako me pamćenje ne vara, Bukowski je u to vrijeme bio ludo zalubljen u Pamelu Miller i o njoj je tada često pisao u svojoj poeziji i prozi, ali i u pismima svojim prijateljima, spominjući je pod imenima “Scarlet” ili “Cupcakes”, ili “Tammie” u romanu Žene. ...

Sredinom ljeta 1974. u Dubrovniku se po prvi put pojavio Danilo Kiš. Dubrovački pjesnik Milan Milišić (1941. – 1991.) i ja dočekali smo Danila i njegovu ondašnju suprugu Mirjanu Miočinović na Stradunu. Tog su kasnog poslijepodneva autobusom došli iz Herceg Novoga (gdje je tada živjela Danilova sestra), a večernjim se autobusom, onim u 22:00 te iste večeri i vratili u Herceg Novi. Ali Danilu se Dubrovnik toliko dopao da se poslije nekoliko dana vratio zajedno s ...

Rođen 24. ožujka 1919. godine i u 101. godini života Lawrence Ferlinghetti nedvojbeno je najslavniji živi američki pjesnik, živa legenda američke i svjetske književnosti dvadesetog, ali i dvadeset i prvog stoljeća. Lawrencea Ferlinghettija upoznao sam 1977. Kao i u svim drugim slučajevima kada su u pitanju bili pjesnici i književnici Beat generacije, s Ferlinghettijem me upoznao “dobri duh” i ...

William Seward Burroughs (1914. – 1997.) jedan je od najpoznatijih i najznačajnijih američkih pisaca druge polovice dvadesetog stoljeća. Ipak, unatoč desetak dosad objavljenih biografija o W. S. Burroughsu, u njegovu životopisu najmanje jasno i najslabije obrađeno razdoblje predstavljaju godine 1936. i 1937. koje je uglavnom proveo u Europi. ...