KRAJ
To nije kao kad kažeš: sada je kraj.
Ne, to nije točka u tvojoj glavi
Što slijedi iza posljednjeg slova,
Nakon svih misli misao jedna:
Gotovo je, hajdemo isponova.
To nije novi početak, ni stanka
Između dvaju krugova tišine,
Kao kad kažeš na pola puta:
Odlazim onamo, pa što bude
Kad daljina me jednom proguta.
To nije svjetlost na kraju tunela,
Ni tama žuđena na kraju dana,
Ni misao kad napokon sine
Nakon čitava prijeđenog puta:
Vraćam se, evo, iz ove tuđine.
Niti je to ona zakašnjela riječ
Kad zapne u grlu nakon svih riječi
I od koje usta ostaju nijema:
Kad kažeš u sebi, već izvan sebe:
Stisni zube, ničeg više nema.
Ne, to je ono što dolazi jednom
Kad točke prestanu da se misle,
Kad krugovi prestanu da se šire,
I što odnosi sa sobom i dane i noći,
I glavu, i prste, i papire.
...