Uglavnom, laički i vrlo grubo rečeno, čini se da se vrijeme nekako iščašilo za svakog stanovnika planeta, uključujući najpametnije.

KRAJ To nije kao kad kažeš: sada je kraj. Ne, to nije točka u tvojoj glavi Što slijedi iza posljednjeg slova, Nakon svih misli misao jedna: Gotovo je, hajdemo isponova. To nije novi početak, ni stanka Između dvaju krugova tišine, Kao kad kažeš na pola puta: Odlazim onamo, pa što bude Kad daljina me jednom proguta. To nije svjetlost na kraju tunela, Ni tama žuđena na kraju dana, Ni misao kad napokon sine Nakon čitava prijeđenog puta: Vraćam se, evo, iz ove tuđine. Niti je to ona zakašnjela riječ Kad zapne u grlu nakon svih riječi I od koje usta ostaju nijema: Kad kažeš u sebi, već izvan sebe: Stisni zube, ničeg više nema. Ne, to je ono što dolazi jednom Kad točke prestanu da se misle, Kad krugovi prestanu da se šire, I što odnosi sa sobom i dane i noći, I glavu, i prste, i papire. ......

Nitko neće osporiti da je prevođenje u užem smislu, takozvano "književno prevođenje", nešto što ima bitne veze s kulturom. Ali to da i svako drugo prevođenje ima bitne veze s kulturom, manje je očito i zanimljivije. Jer, na prvi pogled, prevođenje sudskih, trgovinskih ili diplomatskih spisa nema mnogo toga zajedničkog s prevođenjem tekstova koji se općenito smatraju književnim; takvo prevođenje kao da spada u sasvim drukčiju kategoriju, koja se samo uvjetno i samo u najširem smislu riječi može opisati kao kulturna. Dok prevođenje književnog teksta zahtijeva vještine koje izlaze iz okvira svrsishodnog prijenosa značenja ili poruke iz jednog jezika u drugi, prevođenje neknjiževnog teksta izgleda zahtijeva vještine ograničene na ono što omogućuje učinkovito ostvarivanje tog prijenosa......

Keatsu (Prepjev "Sonnet to Homer") Stojeći sada u divovskom neznanju, O tebi razmišljam i o tvojoj Muzi, Kao netko tko svjetlost prezire danju I utopit se želi u noćnoj tuzi. Ti mlad dakle skonča; - no veo strgnut bje, Jer tko život ti dade uze ga s ciljem, I dnevi tvoje rastrv mrakom te krije, I pjevat ti daje pod vječnim okriljem. Da, na žalima tmine nov dan se budi, I bezdane tvore puti neutrti, U srcu ponoći mlada zora rudi, Trostruko se vidi u sljepilu smrti; Tebi dano je oko, da vidiš isto Što i Homer, i Dante, jasno i čisto. ......

"Sve bitno zbiva se na margini", rekao je netko, ne sjećam se više tko. Zgodna misao, i ne sasvim promašena, ali koja ostaje suviše apstraktnom, nerazrađenom. I osim toga odzvanja određenim "romantizmom margine" koji je pomalo infantilan, svakako je suviše arhaičan, i daje maha kojekakvim fantastičnim i čak fantazmatskim izvodima. Prvi problem koji se nameće kad je riječ o bivanju na margini je, naravno, pitanje kakav je margina rub, kakva granica. ......

Čini se da ste skrenuli udesno. I to dosta udesno. – Može biti; ali bilo kako bilo, mislim da je to prirodna, normalna, i akciji razmjerna reakcija. – Objasnite, molim. – Današnja ljevica tvori tako odbojnu sliku da je svaki osjetljiviji um, mislim, spontano ponukan da se od nje udalji koliko god može, u jedinom mogućem smjeru... – Jedinom? Sigurni ste? Zašto ste sigurni da je to jedini smjer? – Nisam siguran ni u što, tako mi se samo čini. Svaka politika je prema mom mišljenju plošna, lišena dubine, trodimenzionalnosti; u njoj, kakva god bila, postoji samo jedan pravac po kojem se sve automatski kreće, u jednom ili......

Postoji more u dubinama krošnje, Kad zibaju se lipe slaveći ljeto I zastruje odasvud žudne tišine U preostale školjke, izokrenute. I katkad, od kopna ne ostaje ništa, Ništa baš od poznatog obrisa stvari, Sjenki što prate svaki korak po zemlji, Glasova što dižu sve duše ka nebu. Ništa, u bakrenog gonga zaglušenju, Ne dopušta odjek, ni pomak sa mjesta, A kroz cjevčice oka gviri se, uvis, U od mreškaja čistu, tuđinsku plavet. ......

„Svatko zna da za autore knjiga postoji neka biografija pisca, odjelita od one čovjeka, koja ima svoj vlastiti dijagram, svoje vlastite peripetije, bez ikakve vidljive veze s događajima njegova života, jer njeni su jedini događaji knjige, napisane ili propuštene, i ono što uzrokuje njihov nastanak“, izjavio je Julien Gracq tijekom jednog razgovora iz 1981. godine, dajući, među ostalim, i savršeni opis svoga vlastitog slučaja. Jer, između knjiške osobe koja se zove Julien ......

Pokušao sam već nešto reći o Powysovom elementalizmu u istoimenom eseju svoje prve knjige, Riječi pod nosom. Ali to je uglavnom bio negativan govor, usredotočen na ono što taj elementalizam nije. U tom eseju pokušao sam prije svega istaknuti ključne razlike što dijele Powysov elementalizam od onoga što je kasnije postalo poznato pod imenom New age, i pokazati u kojoj je mjeri u njegovu elementalizmu posrijedi nešto bitno drukčije od suvremenih ......

Suptilnost se već odavno ne smatra vrlinom, ni u životu ni u književnosti. U književnosti još vjerojatno i manje nego u životu. Kad se danas kaže da je netko "suptilan", to često doziva sliku abnormalno osjetljive osobe koja "živi u oblacima" i u "svom svijetu", nekakvog eteričnog, nepraktičnog i nespretnog bića, nerijetko i razmaženog i pekmezastog. Kad se nekog pisca opiše kao "suptilnog", to uglavnom znači da je nepristupačan i većini nerazumljiv, da pretjerano ......