Završio je gimnaziju u Sankt Peterburgu, studirao slikarstvo u Krakovu i Varšavi. 1918-19. poslan u Rusiju u misiju potrage za zatočenim poljskim časnicima. Upoznaje se s Merežkovskim, piše nikad završenu studiju o Rozanovu. U rujnu 1939. zarobljen, prolazi logore (Starobielsk, Griazowiec kod Vologde). Oslobođen 1941., priključuje se armiji generala Andersa i sudjeluje u bliskoistočnoj i talijanskoj kampanji, tijekom kojih traži ...

I znaš šta još Kad baka umre onda u razredu ti si kao da si bolestan Samo nastavnica i David i Tina pričaju s tobom i Tina plače ali ne gleda u pod nego gleda u tebe kao baka kad je gledala u tebe i plakala Ostali igraju igrice na mobitelu i nekako kao da si bolestan kao da si zarazan Zarazan to je kad možeš prenijeti bolest drugim ljudima I sad sam ti rekao ovo i više nikad neću pričati o tome ...

Kad sam saznao da sam dobio Nobelovu nagradu za književnost, prva stvar na koju sam pomislio bila je kako su i na kakve sve načine moje pjesme povezane s književnošću. Želio sam o svemu promisliti i pronaći te veze. Pokušat ću to što jasnije obrazložiti. Poznavajući sama sebe, najvjerojatnije ću to iskazati na neizravan i zaobilazan način, ali nadam se da će ono što vam imam za reći biti svrsishodno i vrijedno vašeg truda. Ako se već moram osvrnuti na vlastite početke, vjerujem da svakako trebam započeti s Buddyjem Hollyjem. Buddy je poginuo kad sam imao oko osamnaest godina, a njemu su bile ...

Znatniji dio književnog opusa Gyule Illyésa moglo bi se opisati kao proširenu autobiografiju ili autobiografiju s dopunama. S očeve strane pisac je potekao iz roda pastira-ovčara, katoličke vjeroispovijesti, koji su sa svojim stadima živjeli na blago brežuljkastim zemljištima središnjeg Zadunavlja, između Dunava i Blatnog jezera. Otac János Illés (stariji oblik obiteljskog prezimena) izučio je kovački i ložački zanat te se nastanio kao najamnik-mehaničar na vlastelinstvu grofovske obitelji Apponyi, u zaseoku Felsőrácegrespuszta nedaleko od većeg sela Pálfe, u kojem je stajao jedan od nekoliko ...

Baka je sad kao David i ja u razredu Ona je tu namjerno mi smo namjerno zajedno ali ona nas ne razumije To je zato što nju boli a mi ne znamo kako je kad nju boli Mi znamo kako je kad boli ali ne znamo kako je kad baku boli Ustvari baka razumije nas ali mi ne razumijemo baku I bilo je nešto što mi je jako glupo reći Ali ipak ću ti reći zato što ako sam rekao onda to više nije samo u meni Sjećaš se da sam ti rekao da volim kad baka pravi jaja sa slaninom Hoću ti reći da više ne volim kad baka pravi jaja sa slaninom To su jaja to nije nešto drugo ali ja ih više ne volim zato što ih ne pravi baka nego ih pravi netko drugi I to se isto zove strah ...

U nastavku Serije koncerata novog hrvatskog jazza u četvrtak, 15. prosinca 2022. u Trici (Lučki prilaz 2, Osijek), s početkom u 21 sat nastupit će MILK. MILK je kvartet koji na licu mjesta stvara improviziranu glazbu, njima jedinstveni 'heartcore'. Od jazza do punka, preko poezije, oni istražuju svoj zajednički puls. MILK su: Maja Rivić, vokal; Luka Čapeta, el. gitara; Žiga Golob, kontrabas; Krunoslav Levačić, bubnjevi. ...

Moja jedina uspomena na osnovnoškolski posjet tvornici stakla isparava u užareni kadar koji se razvlači na sve strane (doista, nemalo nalik na usijanu staklenu smjesu koja se pod ljudskim dahom uvija i nadima). Nedavni moj ponovljeni posjet bio je stoga tim djevičanskiji. Najviše me podsjetio na posjet paklu. (Razumije se, ja u paklu nisam nikad bio, ali svaki normalan čovjek instinktivno osjeća ključne obrise toga svijeta, a Sartre je naivniji no inače kad vjeruje da je pakao drugi ljudi. Jasno, pakao sam ja sam.) Stiješnjen između peći i preša čije su se temperature razlikovale stotinama stupnjeva, dovoljnih da i vanjski zrak učine jedva podnošljivim ...

Kad baka ode u bolnicu onda više nema pečenih jaja Ustvari ima pečenih jaja i nisu jaja sad važna Kako da ti to objasnim Kad baka ode u bolnicu onda ja uopće nemam ukus za jelo Mama ispeče jaja i ja pojedem da mama bude sretna a ustvari to kao da nisu jaja nego ne znam To kao da je nešto drugo I kad baka ode u bolnicu mi idemo kod nje ali ne možemo ići kad mi hoćemo nego kad su posjete Ako ideš nekom u bolnicu to se zove posjeta I onda moraš ići u jedno vrijeme koje ti kažu i ne možeš biti koliko hoćeš Kad baka ode u bolnicu to se zove strah ...

Tata, koju boju najviše voliš? – Misliš danas… ili ovoga tjedna? – Ne zezaj me, znaš dobro na što mislim. – Pitaš me to svaki dan. Već sam ti rekao da ti na to pitanje ne mogu odgovoriti onako kako bi ti htjela. – Ali pitanje je tako jednostavno: samo trebaš odabrati onu boju koja ti se najviše sviđa. – OK, najdraža mi je crvena. – Nije istina! – Zašto misliš da nije? – Zato što si mi neki dan rekao da ti je najdraža boja plava. – Dobro, onda mi se najviše sviđa plava. – Nisam zadovoljna s tvojim odgovorom. – Kako to misliš? – To kažeš samo zato da me se riješiš. – U redu. Najviše mi se sviđa petrolej plava. – Kakva ti je to sad plava? – Saturirana, prema zelenome spektru, prigušena s malim udjelom sive. Zapravo, možeš je dobiti tako da u plavu ...

Novovjekovna filozofija započinje s Descartesom, s njegovom metodičkom izolacijom subjekta: ja mogu sumnjati u sve osim u vlastitu sumnju, sumnjam dakle jesam, ili, drugim riječima, mislim dakle jesam, cogito ergo sum. I starija je filozofija, od Protagore do skolastike, upozoravala da se sve spoznaje po mjeri spoznavatelja. Ali prema Descartesovu novom temeljnom filozofskom stavu – svjestan sam sebe, dakle egzistiram – postulira se da svo spoznavanje treba proizlaziti iz subjekta, da je subjektivna spoznaja put na kojem se zbilja kao zbilja konstituira. To je i izraz historijske činjenice da se naivni kontakt sa stvarima izgubio te da realnost stvari tek treba dokazati. Descartesova sumnjom obzidana nesumnjivost subjekta trebala biti početak svakog pravog filozofiranja. Filozof i pedagog Johann Friedrich Herbart rekao je da je svaki ozbiljan početnik u filozofiji skeptik – ali i da je svaki skeptik početnik. ...