I što učestalije sabirem tuzemna iskustva, to s više zebnje uviđam kako je ostvarenje razboritog imperativa dosljednosti i koherentnosti nemoguća misija. Koherencija moga bića sapeta je naravnim usudom mojega 'ljudskog stanja', koji me poput divljih konja sveudilj razuđuje. S tim se stanjem teško mirim, ali ga ujedno i prihvaćam. Jer samo tako mogu prihvatiti i bližnjega svoga, koji nije drugo doli tek jedno od nebrojenih naličja moga vlastita lica. I taj uvid neka bude zalog otkupljenja mojih grijeha, zalog koji polažem pred ranjena stopala uskrsloga Nazarećanina. ...

....Finci poziva, potiče na razmišljanje svakoga komu razmišljanje nije mrsko, svakom zapisanom misaonom cjelinom nudeći mali sažetak života vazda omeđenog onim prvim i posljednjim uporištima, dobrim, lijepim i istinitim, života čiji se nositelj naužio i književnosti i filozofije i vina, ali i osvjedočio čovjekovih prepuštanja duhovnoj (umnoj) sepsi, bilo onoj banalnoj, mirnodopskoj, kafanskoj ili s katedre začetoj, bilo onoj ratnodopskoj, kad, kako kaže Céline, ruka odleti vrlo visoko u zrak pa se nanovo spusti u živo meso da cima rane (Malaparte, onako centarforskim volejom: sramota je dobiti rat) ...

U onome što smo tražili, što smo nalazili i što nismo, iz onoga što smo osjetili i mislili, što smo činili i što nismo, u svemu tome naši životi bili. U njima ono što smo mogli htjeli željeli, a i što nismo. Svaki u svom sve jednom sabere. U svoje iskustvo oblikuje. ...

Udruga Mali Nemo i Slavonski ogranak Hrvatskog društva pisaca pozivaju vas na tribinu »Svijet koji ne stane na značku«, na kojoj će gostovati pisac Igor Rajki. Povod tribini nova je Rajkijeva knjiga, »Vjetrohod« (Mala zvona, 2025.), koju je objavio u suradnji s ilustratoricom Klasjom Habjan. ...

U nastavku Serije koncerata novog hrvatskog jazza u petak, 18. travnja, u klubu Oxygene (Županijska 7), s početkom u 21 sat, nastupit će Maja Rivić Quintet. ...

I osjećam, opet iznova, kako se u mome biću bude stari demoni. Ćutim, s nova, da se u moje emotivno tijelo zabijaju nazubljene osti. To mi gordost moga 'ispravnoga' stava ponovo utjeruje oholost u kosti. Jer ja sam dakako i sada u pravu. Pravica je i opet na mojoj strani, i sve tako dok ne zastranim, dok ne skrenem s pravoga puta, dok se ne uzoholim ovoga ili pak narednoga puta. ...

Nigdje traga kiše, ni lokvice ni kapljice, a na betonskom podestiću, oko svake modre kravlje nožice – mrlja od vlage: to nektar postupanja policijskih službenika probija iz nutarnjeg kravljeg krčaga sastavljena od buraga, kapure, knjižavca i sirišta pa, ako u jednom jedinom automobilu na fotografiji (bijelom Golfu, Škodi, što li je već), parkiranom u trećem planu, i vreba kakva nečasna primisao, s prvim pokušajem skrnavljenja mirna života u pitomu naselju, ta će se za tili časak zateći na koljenima, sa zlikovačkim ručicama uredno zavrnutim na leđa i olisičenim tako da zglobovi trpe ali ne više nego što je nužno da se obrani zakon i očuva red. ...

Jer i neplodan mora žudjeti da rodi mada / i pod kaznom Proljeća: nastrani koji strepi / od toga da bude prav, ni on ne može drugo / do zazvati iz tame kakva surova glavara. ...

Bilo bi mu uistinu krajnje glupo reći: “Da, usrao sam se!” Kao prvo: Nenad, ostrašćen osvetom i stoga, razumljivo, netolerantan, to ne bi shvatio onako kako ja to doživljavam. A kao drugo: ja to i ne bih mogao izreći pred njim, jer bih time samo svoj ugled, ubuduće, doveo u pitanje. ...

A skroz gore, između ramenâ, ponad otvora haljine kroz koji glavu se promeće, odeblji pramen tamne grivice obuzdane u rep – doduše bogat rep – i čak cijelo lijevo uho. ...