Kolega tvrdi da je Igor već neko vrijeme balansirao na tankoj crti (a kakva će crta biti nego tanka?) između solidnog srednjeg staleža i kvalitetnije postmodernističke ludnice, osobito otkako je onako odlučno pregazio liniju, također tanku, između građanskih normi i zlodjela, te ogrezao u zločin, nemoral i kriminal. Pretukavši naime nekog bijednika iz donjeg doma lumpenproletarijata koji je svoju postgrađansku dosadu prikraćivao zlostavljajući mačke, pse i golubove u Ulici jablana. Prešao je tada Igor i crtu između javnog i realnog sektora, anonimnosti i petminutne medijske eksponiranosti, ali i između dosadnog supruga učiteljice Mirte i serijskog švalera. ...

Biti zao, poslušan, dobar: / povremeno voljeti i / razumjeti / ljudskost / Jude.

Đavolski plavi rendgeni u doktorovim očnim dupljama svrdlali su negdje između Ilijinih očiju i prsa, koliko je on mogao procijeniti, u predjelu Adamove jabučice koja mu se na svaki gutljaj pomicala gore dolje. Veterinar je rekao da lanac kao takav više nije prihvatljiv, ali Ilija je shvatio da prekratak lanac nije prihvatljiv – stoga je Boban skončao na dugom lancu. Dido je, pak, skončao tako što se otrgnuo, pobjegao skupa s lancem koji se nekako zapetljao za tračnice obližnje pruge i više mu nije bilo spasa: našli su samo dio lanca i nešto dlake i krvi, ostatak Dide razletio se „kao petarda“, tako je sam Ilija rekao odjavljujući Didu iz evidencije živih pasa. ...