Nemo

Naše nepostojanje (ono ništa) daje vrijednost i ljepotu našem životu. Neće nas biti jer će nas 'progutati' ništa, ali upravo zato ćemo svoje postojanje držati vrjednijim i ljepšim. Baudelaireov iskaz najradikalnije će se potvrditi u punini svoje paradoksalnosti kad ga se prevede u iskaz: smrt uljepšava život! ...

Zapisane riječi Gorana Bogunovića rade ono što dobra proza i dobra poezija i trebaju raditi, naime upozoravaju, ali prije svega – griju, griju onako k ...

Zato je značenjski jezik u pravom smislu riječi »život duha« koji »podnosi« smrt i »održava« se u njoj; i zato – naime, utoliko što boravi (verweilt) u negativitetu – ima na raspolaganju »čarobnu snagu« (Zauberkraft) koja ono negativno »preokreće u bitak«. No tu snagu ima na raspolaganju, uistinu boravi u doticaju sa smrću, samo zato što je artikulacija onog »iščezavajućega traga«, kojim se ispostavio životinjski glas, odnosno samo zato što se već u samom glasu životinja, u nasilnoj smrti, izrazila kao ukinuta. Na temelju njegova upisivanja u mjesto glasa, jezik je na dvostruki način glas smrti i spomen na nju, smrt koja se prisjeća smrti i čuva je, artikulacija i gramatika traga smrti. ...

A onda se sjetio još nečega: sestre blizanke Anna i Frida, što ih je jučer vozio od Bergena do Halmstada u Švedskoj, nosile su badnjačkog jarca starijoj sestri. Jarac od slame, omotan crvenom trakom. I Thor i Dabog i plodnost i žetva i solisticij i prežderavanje. Dies Natalis Solis Invicti. Putovanje na izvor. Okupljanje oko peći. Cimet i klinčići. Džemperi i dekice. Božićne pjesme. Čovjek se navikne skoro na sve. ...

Do poslijepodneva su desetorica čuvara (po petorica su se smjenjivala s kopanjem jame i davanjem injekcije) ubila dvjesto ljudi, od kojih se još barem sedamdeset borilo za život. Muškarci su sad, nakon što je kopanje masovne grobnice predstavljalo znatan napor, postajali sve nervozniji. Zato je odlučeno da se preostali zatvorenici na brzinu ukopaju živi. ...

Najljepši je u bolesti noćni ormarić! Kako li se na njemu bijeli kolutići lijekova nesigurno osjećaju! Šumore ili se ljuljuškaju promatrajući bolesnog spavača. Navalit ćemo mu u kapilare, mrmljaju, otopiti se u krvi, zaći mu ravno u srce. ...

Mali gospodin, koji je inače uvijek nekuda jurio, no nitko nije znao kamo zapravo – volio je sa svojim telefonskim klijentima – jer kako da drugačije nazovemo te neznance, kojima je bio veoma privržen – razgovarati veoma glasno, tako da su i prolaznici na ulici, i kupci u Supermarketu, slobodno mogli saslušati dijelove njegovih – po svome sadržaju veoma važnih, strogo povjerljivih razgovora. ...

Metafizički gledano – a tako se jedino i može vidjeti – čovjek, ta slika i prilika Božja, i jest čista jednina. Baš kao Bog. Ljudi su tek razvodnjavanje čovjeka. Mrvljenje arhetipskog Čovjeka na čovječanstvo. ...

Slušam ga. Zavija. Urliče od usamljenosti, čuvar skladišta građevnog materijala. Velik je, štoviše ogroman i nemoćan istovremeno. Dobro uhranjeni čuvar slomljena duha. ...

Sada poznajem samo sjenu: ona poznaje mene. / Poznajem svoje životinje, noćne životinje, divlje i plahe.