Nemo

KHD je proizvodio i kamione s gasnim komorama u kojima su se vršila pogubljenja plinom. Kamioni u kojima su ubijani Židovi, Poljaci, Romi i mentalni bolesnici na okupiranim teritorijima Trećeg Reicha korišteni su u provedbi programa eutanaziranja koji je osmišljen 1939. godine. Razvoj pokretnih plinskih komora naredio je Heinrich Himmler. Nakon što mu je pozlilo dok je prisustvovao masovnom strijeljanju Židova, naredio je razvoj humanijih metoda pogubljenja. ...

Znam da moj otkupitelj živi / Brine li već je druga priča / Moj vrisak kao rođenje uboga / I smrt čeka na drugim vratima

Pogoditi cilj značilo bi ostvariti stvaralački ishod. Promašiti sve ostalo predmnijeva pak zagubiti izvorni smisao stvaralačkoga procesa. Onaj isti smisao koji nam omogućuje da provedemo ispunjen život. ...

Najčešće, ipak, djeca su govorila ono što su očekivala da se od njih čuje – svoj su govor prilagođavala signalima što ih je odašiljala misao, unutarnji ustroj onoga koji ih je slušao. No, naposljetku, u tome nema ničeg neobičnog. Nije li to jedan od mehanizama na čijim osnovama počiva čovjekovo snalaženje u svijetu? ...

Dnevnik pre svega mora da bude vrhunska jezička majstorija, da bi tek kao takav ponudio sadržinu, poput dnevnika Zdravka Malića, recimo, koji za života teško da je bio slavna ličnost. Uostalom, zar tolike slavne ličnosti nisu vodile upravo nesvarljive dnevnike? ...

Nakon što je početkom godine oduševio osječku publiku koncertom svog novog kvarteta Synchronicity, Igor Lumpert ponovno dolazi u Osijek, ovaj put sa svojim dugogodišnjim sastavom Innertextures, s kojim je i privukao najveću pažnju kritike. Innertextures su u svojoj bazičnoj formaciji, koju ćemo slušati u kinu Urania, kvartet sa dva saksofona – tenorom i altom – bez električnih instrumenata, koji stvara zapanjujuću količinu energije, emocija i novih ideja. ...

Takva i mnoga slična zdvajanja nad čovjekovom naravi i udesom postaju nepotrebna istog časa kad se uvidi upravo sudbonosna dvojakost njegova bića. Metafizički, a to će reći iskonski, temeljno, čovjek je, još i više no prabiće, predbiće. On ne biva, nego jest, u vijeke vjekova (koji nisu vrijeme), na višnjem nebu (koje nije mjesto). On je jedno, jedno je on. ...

Tournier ne voli brkanje autobiografije s fikcijom. Pisac koji samo pripovijeda svoj život i ne zna izmišljati - "to je pisac treće klase", kaže Tournier u jednoj prilici (govoreći o Klausu Mannu). I u drugoj isto: "Biti romanopisac znači tražiti materijal daleko od sebe. Nikada ne pričam priče koje su mi se dogodile." Ili u trećoj: "Pisati o sebi protivno je mojem shvaćanju književnosti. Autobiografski roman za mene je nešto najniže. Moji junaci su uvijek ljudi s kojima nemam ništa zajedničko." ...

Upravo stoga što se nalazi u najdubljem dijelu duše, priča može korjenito povezati jedno ljudsko biće s drugim. Ja na takva mjesta svakodnevno silazim zbog toga što pišem romane. Profesor Kawai na takva je mjesta svakodnevno silazo zbog toga što je kao klinički psiholog sjedio nasuprot svojih pacijenata. ...

Već neko vrijeme živimo u osiromašenom i opustošenom jeziku: svi narodi, kao što je Scholem rekao za Izrael, danas hode slijepi i gluhi nad ponorom svojeg jezika i moguće je da se taj izdani jezik na neki način osvećuje, i da je njegova osveta to nemilosrdnija što su ga ljudi više izopačili i zanemarili. ...