Stegno

Vrijeme svetosti
Brzo utrne.
Prebrišu ga grumeni riječi
Parola na tankim zidovima
Prošaranim crvenilom ruža.
Sad treba povući ručnu,
Iščupati korov, utonuti
Hitno u provaliju
Nakon čitanja poruke
Koja bliješti kao nebeska
Zvijer na tvom ekranu,
Ližući ti stegna do zore,
Kao da te poznaje.

Prvi dan

Prvi dan nije stvaranje,
Obrnuto od Boga
Leći na krevet u pidžami,
Čekati tamu koja se spušta
Ne tako brzo kao prije,
Okružiti se poglavljima knjiga
Koje nose u sebi otisak
Nečijeg dodira, onakvog
Koje poznaje tijelo odavno.
I ulaz u sve pore života.
I bivanje u vlasti neprisutnog,
U tisućama snošaja dana,
Sve dok noć ne zaogrne
Vrhunac skriven ispod
Popluna.

Shakira

Umirovljenici postaju buntovnici, nije li to prekasno?
Veliki kritičari sistema.
Ušuškani u svojim toplim dekama, kritički okrenuti sistemu kojem su služili.
Djeca postaju invalidi, leže u kadama s pomadama i na krevetima s aparatima, prolaze im mladi dani.
Kraj godine plah je kao klupko krzna u naručju. Ulice su grafiti, plava postolja s dijamantima, slike azurnih mora.
Tko priželjkuje dementnu starost?
Tešku kao snovi onemoćalih muškaraca koji traže novac, seks i igre s ruletom.
Misliš da te vole i trebaju? Piši o njima sve.
Napravit će ti brončanu statuu nalik
Shakirinoj u malom gradu u Kolumbiji.
Onda možeš i umrijeti.

Prepoznavanja

Teško prepoznajem slatke bobice nara. Ispuhana ega nasukanih kitova. Ubode
Ždralova ispod pojasa. I pozive upomoć.
Kad zaključaju se vrata, mir je, svijet je
Vani često kao igra prikaza, daj komad
I progutat ću meso, tvoje iznutrice.
Noću, nitko neće vidjeti ostatke tijela,
Kad se budeš vraćala brijegom kao
Da nemaš ni ruke, ni noge, sve ćeš
Vidjeti kad jednom snopovi čeznuća
Zaposjednu te, odbijene pošiljke
Budu bačene kao baklje u tvoje grlo.
Ne daj se, da ne posustaneš. Prepoznaj
Od prve i bježi.