Ugriz

Može se prišuljati ujutro
Dok u kolicima vučeš vreću krumpira, kruh i jogurte.
Neki neobjašnjiv ujed na mjestu srca.
Kao da je tim hladnim zrakom proletjela zmija zmajskog oblika i ugrizla te.
Nevidljiva je licu smrtnika, živi izvan vremena
Ali tu je, nekad zaskoči ljude na putu,
Kad se sakupe bjesovi u grudima,
Ili neizrečene riječi o smislu i umoru,
O svim otpustima vlastitih propusta,
Kao jezik prošaran otrovom leti među njedra
I razbija ih brzinom geparda. I krumpiri
Ispadaju, kotrljaju se ulicom, i zrak leden
Sledio je nepca, zadržao dah, i tijelo se od
Bola vraća u sebe, kao kukac skrutne i
Odmrzne u toploj sobi, dolazi buđenje...

Snijeg

Da bar padne snijeg,
I prebriše iritantno zelenilo
I ostatke dekadentne jeseni koja
Traje bez prekida.
Ruže još cvjetaju.
I trava je kao u proljeće, skoro.
Trebaju nam granice.
Jasno odijeljena doba.
Zamišljam da je tako.
Da je sve vidljivo istim okom
Blistavo kao misao koja se
Pojavi iznenada i rasprsne u noći
Kao praznična kometa.
Snijeg da sve nivelira,
Bojom šećera prožme zemlju
Da se pomisli planeta je na početku,
Rodit će nešto novo ispod pokrova,
A ne samo da traje pretpotopno
Na stegnima prošlih kaosa,
Kao cvijet vječno u cvatu,
Umjetna rajčica.

Interregnum

Dani između blagdana
Teku u nekom fluksu sunca
Snijega i tišine.
Vrijeme je siga na spilji grada,
Stoji kao bodež nad svima
I nikom ne oprašta.
Ipak, možemo se vući po parku
I saonama skratiti put,
Ubrati ružu koja je vječna
I nikad se ne pomiče.
Između svjetova je paljba
Večernja i mir dnevni,
I svjetlo koje udišemo kao
Da je miris, a ne čestica
Nakon rasprsnuća eona.

Nova godina

Kao skok preko kozlića
U nekoj dvorani punoj sprava,
Među limfnim drenažama,
Fetišima grada i tijela,
S grudnjacima boje srebra
I s halterima kao užarenim
Lancima, čekaju Novu
Mitske junakinje, s hijaluronom,
Neke s masnicama,
Neke s mašnama ispod brade,
Darovi i sve divote svijeta,
Stisnuta stegna sapetih žena
I dodiri bijelih zmajeva,
Jer sad je Nova, spas i pomast,
Za čas.