Mnogi državljani vjerojatno bi ovu fotografiju proglasili erotskom, a podjednako je vjerojatno kako bi određen broj državljana, onih konzervativnije nasađenih, bez sustezanja u njoj pronašao i koji pornografski element, no u svakom slučaju očigledno je posrijedi amaterizam u plemenitom, izvornom značenju riječi, gdje čovjek radi što iz ljubavi, jer rasvjeti, kostimografiji, scenografiji, tim pustim komercijalnim gombocama karakterističnim za profesionalnu fotogoluždravost, nekoć naveliko prisutnu u tzv. časopisima za muškarce i namalo u tzv. ozbiljnim revijama, a danas uglavnom utaborenu po zakucima sijaset internetskih stranica, zakucima u koje su ih protjerale pokretne slike, tim gombocama ovdje je posvećeno upravo onoliko pažnje koliko je zaslužuju, dakle koliko je crno pod noktom prosječno manikiranog europarlamentarca, žensko tijelo ovdje nije proizvod, naročito ne onaj za široku distribuciju, žensko tijelo ovdje je predmet obožavanja, prikaz kojeg će, upravo takav kakav jest, u heteroseksualca čije preference ne dodiruju baš kliničke devijacije, dovesti do masovne seobe krvi u onaj inače landravi organ sazdan od spužvasta tkiva; drugi plan: radijator uredno obojen u bijelo i na njegova rebra očito naslonjene ženine ruke, od kojih su vidljiva tek tri prsta desne šake, a iznad radijatora, s desne strane, bjelkasta zavjesa koja jedva da dodiruje ženino rame, i slijeva starinski prozor s dvama oknima, koji upućuje na arhitekturu s početka 20. stoljeća, vjerojatno prije Drugog rata, izguljena bijela boja vanjskog okna otkriva tzv. puno drvo, a nutarnje je, hoće to tako, mnogo očuvanije; natrag na prvi plan, jedini bitan kad se zanemari forma, a forma nerijetko zaslužuje biti zanemarena: usred sve te bjeline, radijatorske, prozorske, zavjesne, u krajnjoj liniji: zidne, tek sad primljene u svijest – tabor crno-zelene tkanine zadignute haljine, ne bi se reklo suknje, a u tom taboru, kao takvom, podjela prvog plana na potplanove, po vertikalnoj osnovi, od sjevera prema jugu: 1a) dopola obnažena stražnjica, njezine dopola kožne polutke koje zajedno, reklo bi se, ne mogu imati više od trideset godina, između njih vulva, kojoj sjeverni kontrapunkt čini gotovo jednakokračni trokut sjene nastale nad polutkama zbog zadignutosti haljine; 1b) natkoljenice izvajane kao od grčkih majstora, a takva usporedba ne zbog tjelesne stamenosti modela nego zbog plastične čistoće izraza: unatoč amaterskim uvjetima, ili baš uz njihovu pomoć, fotograf je zaleđe tih bedara uspio uhvatiti jabučno glatkim, bez primjese proširenih vena, celulita, strijâ ili čak i najmanje male dlake: desna noga očito je noga oslonca, jer lijeva pomalo dokoličari, svijena u koljenu i prignuta k radijatoru; 1c) puka naznaka pregiba koljeničnog, usječić u koži, na toj desnoj nozi oslonca, naravno, izraženiji. A skroz gore, između ramenâ, ponad otvora haljine kroz koji glavu se promeće, odeblji pramen tamne grivice obuzdane u rep – doduše bogat rep – i čak cijelo lijevo uho. Momke koji su početkom devedesetih 20. stoljeća, u razdoblju koje će jednom zvučati, ako već ne zvuči, jadno ne bilo, kao kraj 20. stoljeća, u Pameli Anderson vidjeli seksepil ova ženska pozadina mogla je uputiti u postojanje beželjne želje, kojeg od njih možda i jest uputila, vjerojatno nikad nećemo znati.