Ove godine u izdanju Buybooka (Zagreb/Sarajevo) izaći će moja knjiga Sentimentalni uvod u estetiku. Mislim da je primjerena najava ove knjige uvodna bilješka, koja najbolje objašnjava što je i kakva ova knjiga. Evo tog teksta:

Svakog formira njegovo iskustvo.

U svačijem iskustvu bude nekoliko odlučnih, prelomnih Trenutaka.

Svako jednom, posebno u odmakloj dobi svoje u sebi, za sebe raspoznaje, nekad i drugima o tome kazuje. I sâm sam imao nekoliko takvih, važnih trenutaka, koji su mi označili život. Bilo je i lijepih i teških dana na intimnom planu, a i na profesionalnom. Danas mislim da mi je posebno važno bilo moje studiranje filozofije, a u toku studija razvijeni afinitet prema estetici i estetičkim pitanjima, što me potpuno usmjerilo i odlučilo u izboru budućeg zanimanja, odvojilo od mojih mladalačkih teatarskih i filmskih ambicija i moj duhovni interes sasvim okrenulo ka filozofiji, odnosno estetici i filozofiji umjetnosti. U takve važne životne trenutke mi svakako spada i odluka da nakon višegodišnje pauze u pisanju pod kraj prošlog stoljeća napišem Sentimentalni uvod u estetiku, kada započinjem pisati o filozofiji kao o nečemu vrlo osobnom, počinjem pisati o onome što je u meni samom, što me zanima i što me se tiče, a što kao osobno iskustvo, promišljanje i spoznaja može biti zanimljivo i važno i za druge, pa može imati i karakter općeg.

Zato mi je ovaj Sentimentalni uvod, ova moja šetnja kroz svijet umjetnosti važna knjiga. Ona je sada duža od svojih prethodnih izdanja, prvog, pod naslovom Sarajevski uvod u estetiku (London, 1999.), i drugog, pod naslovom Sentimentalni uvod u estetiku u sklopu knjige Sarajevski zapisi (Sarajevo, Buybook, 2004.). Knjiga je sada dopunjena i korigirana, no ipak ostavljam gotovo neizmijenjenim većinu ranije napisanih malih tekstova, krokija i dojmova o onima koje sam susretao, a kojih više nema ili su mi daleko. Ni Dodatak (Ideja estetike) na kraju knjige nisam bitno mijenjao, jer je moj Sentimentalni uvod u jednom svom segmentu ostao isti: i ovdje je to put ka estetici, ali ispričan kroz priče, kroz ove crtice o mojim znacima i prijateljima i svijetu koji je nekad bio, a još uvijek u meni živi.

Ne znam sjećaju li se još uvijek i znaju li današnji čitatelji mnogo, čak bilo što o onima koje ovdje spominjem i na koje bih druge da podsjetim, jer u ova nova vremena ljudi zaboravljaju sve i sviju, pa i one koji su bili slavni, zaboravljaju ih čak i oni koji su ih sami slavili. Takvo doba došlo. Mogao bih sada i sam spomenuti barem stotinjak umjetnika koje više nitko ne spominje. Među njima mnogi koji su bili „nezaobilazni” i „vječni”. U naše vrijeme kao da više ništa ne traje, a zaborav sve brzo prekriva. Zaboravljaju danas velikane scene i filma, klasike književnosti, slavne slikare i kompozitore. Tješi me pritom ovo: zaboravljaju ljudi u umjetnosti i o umjetnosti ono što im nije blisko, što ne cijene, što ih ne zanima, a i ono što im je bila samo trenutna senzacija i zabava. Zaboravljaju naravno i oni koji na umjetnost gledaju samo kao na potrošnu robu. Oni koji razabiru estetske vrijednosti, pamte. Pamćenje i sjećanje opisuje i čuva biće. Bez toga ni spoznaje svijeta, ni sebe sama. Bez toga nikada cjelovite osobe. Oni koji osjete i shvate umjetničko djelo, u sebi ga sačuvaju. Oni koji znaju raspoznati vrijedno djelo, oni koji razabiru vrijednost, usvoje je i upamte. Djelo se u takvima ponovo događa i dovršava u njihovoj percepciji, vrednovanju i sjećanju. Zbog takvih, rekao bih, umjetnost postoji. Za takve ona uvijek jest. Takvi je usvajaju i u sebi nose. Takvima svijet umjetnosti pripada. A i sam za takve pišem.

Od djetinjstva sam bio sklon umjetnosti, u njoj nalazio svoj svijet i gradio svoju „drugu stvarnost”, pa život provedoh u umjetnosti i sa umjetnicima. Dugo sam u tom svijetu bio najmlađi, onda, čini mi se odjednom, postadoh najstariji. U tom svijetu sam upoznao i poznavao mnoge. Ovdje spominjem samo neke od njih (kada bih sve htio spomenuti ovo bi bila vrlo opširna, preopširna knjiga), a spominjem, uz nekoliko izuzetaka, uglavnom one koji više nisu od ovoga svijeta (o drugima ću, ako stignem, drugom prilikom) i to prije svega one koji su činili meni znani „svijet umjetnosti”. Kroz kazivanja o njima i/ili o njihovom radu vodim čitatelja ka estetičkoj problematici, pa je Dodatak na kraju knjige zapravo prvi sažetak mojih estetskih iskustava i estetičkih stajališta, koja su opširnije, temeljitije elaborirana u drugim mojim knjigama. Sva ta stajališta su proizvod mojih iskustava, koliko znanja, toliko i osjećanja i sjećanja. Upravo na tom i takvom iskustvu svaki estetičar utemeljuje najprije svoj dojam, a potom refleksiju i kritički stav o estetskom. Ova knjiga je dakle moje osobno prisjećanje, a kao refleksija moj uvod u estetiku. Baš kao što joj naslov kaže: Sentimentalni uvod u estetiku.

U Barnetu, 2025.