Dođi T! Dođi Ti, križu nalik slovo! Dođi Ti, Antuna Pustinjaka obilježje! Dođi, o Ti, Putu nalik Tau! Dođi i utisni u nas biljeg svoga znaka! Ti koji žigošeš vrelinom, utrni u nama svaku požudu! Ti okrunjen omčom, opečati vječnim životom našu kolebljivu dušu! Ti uzana ključanico, pokaži nam vatreno rumenilo neprolaznoga Istoka! Ti milosrdni – koji si nas svojim znakom zaštitio od jeruzalemskoga pogroma – raspni nas, usmrti nas, oživi nas! Budi nama štit, budi zaklon izabranih! Zakon budi svima koji se okupljaju u tvojoj sjenci! Zaokruži našu sudbinu svojim besprimjernim svetokrugom! Poljubi nas besprizorne cjelovom svoje cjelovitosti! Dopusti da te uprtimo na svoja nejaka pleća, da se po tvome teretu raspoznajemo, da budemo tvoji sužnji sve do Sudnjega dana! Otkrij nam u nadolazećem Otkrivenju pečat Boga živoga! Udijeli nam svojim biljegom milost posljednjega blagoslova! Oslobodi nas od okova strasti (te bezumne vlasti), od jarma razuma (tog razuđenog uma), od lisičina neposluha (toga neobuzdanog pastuha)! Ti si „duh ponora koji nikad ne umire“, Ti si „lik bezličnoga i slika ništavila“, Ti si arhetip prirodnosti i nedjelovanja! Ti si znamen svega što potječe iz bitka, onoga bitka što se rađa iz nebitka! Znamenuj nas svojim znakom da budemo vazda Tvoji vazali! Da budemo povazdan Tvoji svjedoci, da sveudilj budemo Tvoji proroci! Da budemo i kad više ne budemo! Spusti se na nas, o križu trokraki! Otežaj nas posvema, bremenu perolaki! Dođi T! Ti dođi!

(Zapisano na Veliki četvrtak, 28. 3. 2024.)