Moram priznati da sam se štrecnuo kad sam vidio omot ovoga albuma. Easton na njemu izgleda kao Ryan Adams-ovome ne treba komentara. Proklete šiškice! Već sam se bio tako zbunio nekoliko puta, no srećom ispalo je da ipak nije Adams, nego neki drugi autori kojima sam u međuvremenu zaboravio imena. Hoće li i Easton slavnim putevima skleroze ili je to ipak, onako, malo ozbiljnije, za pamtiti? Ima li u ovoj kući eksera? Piše li na njima made in I, ili ćemo kad malo zastružemo tim ekserom(-ima) pronaći zapravo tuđi potpis? Ma čim se on onako češlja...Stavljam cd u player i (hrabro) sjedam. Znao sam: Tim Easton zvuči kao John Prine koji zvuči kao Bob Dylan.
S obzirom na omot nije ni moglo biti bolje. Neka mu bude. Nije mi drago. Nekako sam se nadao, mislio Grga pusti spiku, kakve veze ima frizura, pogledaj sebe, pa svejedno ne vičeš da je Istra Italija. Staromodno, iz vremena kada je vrijeme drugačije protjecalo, bilo drugačije nazubljeno, razlomljeno, pa ovakav antikni komad nekako ne možeš uklopiti u današnji svijet. Ali ti si volio, mrmljam nezadovoljan sobom (znao sam, ali sam ipak) i Eastonom(grozna frizura), ti si čak uživao kada netko ovako tri akorda pa srcolomni refren pa solo pa tri akorda. Lomio si čaše (flaše, buriće) uz ovakve tipove. To je sve kriv onaj dan kad si prvi puta kući donio elektroniku. Ne, nije. Možda jazz? Klasika? Ne vjerujem. Ne vjerujem. Ne vjerujem. Da nije alkohol u pitanju-to što ga nema, mislim? Koliko godina ima tip? Možda je mlad? Ali epigonstvo nema veze sa godinama, to ti više dođe kao karakterna osobina. Uf, peta pjesma je čisti Highway 61 Dylan. Iznerviran, uzimam pljuge, baš kao u filmu, i otvaram vrata da odem u dvorište-mislim, Tim, odande ću te slušati, bolje se čuješ sa deset-dvanaest metara. A onda kreće Hummingbird-čisti Easton, bez onih (zapravo laskavih, vrlo laskavih) prefiksa, Dylana i Prinea. Pa Amor Azul-biser. Jesam vas? I on je mene. Nabavite ovaj cd -tople pjesme, talentiran mladić-i ne dajte se otjerati od ovakvih stvari jer uspješno vraćaju dušu, onu istu koja vam je potrebna 24 sata dnevno. Easton je snimio krasan album; diskretan i nenametljiv, svoj veliki dar je, tko će znati zašto, zapakirao u prynovsku dylanovštinu, koja se, zapamtite to dobro, neće otvoriti na prvo slušanje.