Poštovani turisti eteričnih i hologramskih zemalja i ljubitelji područja koja se ne nalaze na kartama, dobrodošli u svijet The Decemberists. Vaši su foto albumi otprije nesumnjivo ispunjeni fotografijama opskurnih lokacija te bizarnih i nadrealnih prizora koje ste usnimili tijekom mnogobrojnih posjeta susjednoj zemlji u kojoj stoluje uvrnuti i mušičavi vladar, gospodar Jeff Mangum. Tako vjerujem da nitko od vas nije propustio ovjekovječiti spermu na planinskim vrhovima, majku koja zabija viljušku u očevo rame i malog Španjolca koji se igra sa klavirima ispunjenim vatrom. Vaši vodiči kroz zemlju koja graniči sa Mangumovom imperijom su Colin Meloy i njegova oregonska kohorta. Ponuda je bogata. Tako ćemo se u ovoj čudesnoj zemlji prošetati ulicama Birkenaua, vidjeti pokoje silovanje, promatrati španjolske Cigane (da, i ovdje ima Španjolaca) i legionare koji se vrzmaju uokolo, a tu negdje u blizini su i letačice na trapezu koje se zapravo bave krijumčarenjem bombi u podzemlje. Osim što ćete uživati u životopisnom eksterijeru i grotesknom reljefu, oduševit će vas i kulturno nasljeđe, odnosno folklor žitelja. Nacionalna himna i narodni napjevi ove zemlje baziraju se na bogato orkestriranom ali prozračnom folku (u narodu se tako koriste theramin, harmonika i slide gitare), zvonkom i čistom vokalu gospodina Meloya te melodijama koje su na ovo područje svojevremeno uvezene iz dalekih zemalja popa i countryja i...
Ah, dobro. Bit ću iskren i reći da stvari baš i nisu u potpunosti takve. The Decemberists nisu u ravnini sa Neutral Milk Hotel i u korelaciji prema «In The Aeroplane Over The Sea», ove pjesme su samo rad umivenih i talentom potkovanih učenika, a ne istinskih vizionara. Primjerice, tamo gdje je Mangum nauštrb uznemirujuće ljepote ostavio razum iza sebe, ova ekipa će ustuknuti i pokunjeno se povući. Mislim, The Decemberists su se iz fore slikali u uniformama iz američkog građanskog rata no ne vjerujem da će Meloy iz punog grla viknuti kako vooooooooooooli Isusa Krista. Uostalom, i sam Meloy je nedavno u jednom interviewu izjavio kako se za vrijeme stvaranja pjesama znao upitati da li se neke stvari trebaju/mogu izreći ili ne, dok zanesenjak Mangum sigurno ne bi niti razmišljao o mogućnosti autocenzure svoje kreativnosti. No, da se krivo ne shvati- The Decemberists nikako nisu lažnjaci (poslušajte samo početak ploče gdje će vas u prve 3-4 pjesme kao od šale ostaviti bez daha), već su jednostavno uzeli preveliki zalogaj. S druge pak strane, Jeff Mangum je propao u zemlju a nemam više volje čekati da Belle & Sebastian u svojoj strmoglavo silaznoj putanji snime neku dobru ploču, te Meloyu i ekipi dižem palčeve. Razloga više za vjeru u njihovu budućnost je i taj što je band između simpatičnog ali polušlampavog EP-ja prvijenca (koji je uslijed popriličnog publiciteta koji prati ekipu nedavno reizdan sa bonus pjesmom) i albuma itekako napredovao. Uglavnom, za kraj dosta više sa tim povlačenjima paralela sa drugima, te recimo kratko, jasno i glasno: «Castaways And Cutouts» je za tako mlad band zapanjujuće zrela i jako dobra ploča. Najtoplije preporuke.