The Go-betweens su se vratili na glazbenu scenu prije tri godine, u doba kada su medijskim prostorom već zavladali besprizorni, hladni nu-metal i ini bastardi. Među pjesmama koje imaju "emocionalnu kakvoću telefonskog imenika ", lirska finoća skladbi Roberta Forstera i Granta McLennana (nesumnjivo izvrsnih pjesnika i tananih opservatora međuljudskih odnosa) doimala se poput replika Selingerovih rečenica s početka romana "Franny & Zooey". Album "The Friends Of Rachel Worth" (Jetset, 2000.) stvorili su u Americi, uz pratnju skupine Sleater-Kinney. Ovu izuzetnu kolekciju pjesama, prvu nakon dvanaest godina ispunjenih samostalnim izdanjima Forstera i McLennana (među kojima bi se na obje strane našlo velikih trenutaka - npr. Forster "Danger In The Past", McLennan "Horsebreaker Star"), malo je tko zamijetio. Zato se glazbeni tisak minulih mjeseci raspisao o famoznom povratničkom albumu TGB "Bright Yellow, Bright Orange". Uh, uh... No, i Lambchop su odjednom svi otkrili s "Nixonom" (koji im sigurno nije najjača ploča), a Bonnie Billy je s novim, ne tako osobitim albumom pobrao hvalospjeve, dok su mu prethodna dva remek-djela uglavnom minorizirana po medijima i tiskovinama. Što će reći, nije ovdje riječ o povratničkom albumu TGB (jer oni su se već "vratili" i, čini se, ne namjeravaju skoro "otići"), ali o sjajnoj kolekciji pjesama - jest!

Izolirani od ostatka svijeta, popperi iz Australije i Novog Zelanda stvaraju već desetljećima najljepšu, najpametniju i najuzbudljiviju gitarističku pop-glazbu na svijetu, nevinu, čistu i neokaljanu trendovima i medijskim halabukama. A ako se mene pita - u plavom svijetu oceanijskog popa stvari su dosta jednostavne: The Chills su oduvijek bili najprofinjeniji Zelanđani, a TGB Australci. TGB su prestali s radom 1988., nakon što su cijelo desetljeće plijenili pozornost pop-svijeta albumima čija se unikatna ljepota može mjeriti s čarima ondašnjeg podmorja ("Before Hollywood", "Spring Hill Fair", "Liberty Belle & the Black Diamond Express", "Tallulah"...). Predmetak "pop" koji se redovito stavlja pred pjesme ovih sastava, može zavarati neupućenog slušatelja. Riječ je o filigranskoj inačici gitarističke rock glazbe u rasponu od Byrdsa i Beatlesa do Velveta . Rock je pop, i obrnuto, u skladbama skupina The Clean, Verlaines, The Chills, Triffids... i junaka ovog teksta.

Robert Forster i Grant McLennan, rođeni Australci, pjesnici su i skladatelji "američke osjećajnosti i europskog rafinmana", kako je to jednom netko lijepo zamijetio. Ultimativni "kozmopolitanci" pop glazbe, dakle. Jedna od meni izuzetno dragih pjesama jest Forsterova "Dear Black Dream" sa spomenutog solo albuma "Danger In The Past". U njezinu finalu on pjeva: "My Love And I Sit In The Bed In The Dark/ Wondering Who Sing Better In The Dark/ Is It Townes Van Zndt, Or Is It Guy Clark". Ma, čovječe! Sličnih bi se lirskih posveta našlo i u McLennanovu opusu (npr. on je svoj "Horsebreaker Star" snimio u Nashvilleu, u društvu Syd Straw). Hoću reći da je u oba autorska rukavca stvaralaštva "novih" TGB sada u pitanju jaki singer/songwriterski standard (brušen u minulih desetak godina) jednostavno preslikan u formu gitarističkog pop-banda. Zato "Bright Yellow..." zvuči jednostavnije i ogoljenije od svih albuma koje su TGB do sada stvorili. Uglavnom gitara, akustična i električna, uz malo farfise, slida , piana i hammonda, i znana, titrava vokalna međuiga Forstera i McLennana (u ugođaju dobro poznatih studija u Melbourneu i Sydneyu, što također nije nevažno) učinili su od "Poison In The Walls", "Mrs Morgan", "Crooked Lines" ili prekrasne , zaključne balade "Unfinished Business" skladbe koje na starinski način odr(a)žavaju duh neposrednosti i nepotrošivu moć osjećajnosti. Dakle, ono što Forster i McLennan stvaraju već dobrih dvadeset i kusur godina. Za takvu "glazbu srca", od srca - pet sjajnih zvjezdica!

P.S. Evo u cijelosti uvodne pjesme "Caroline And I" , na ponos svojim tvorcima:

"Born In The Very Same Year

Alive At A Similar Time

It Gave Me Something Small That I Could Feel

That Maybe As You Grew You Knew How I'd Feel

Rattled Through Our Teenage Years

Battled And Loved Who We Fought

The First Time You Left Home On Your Own I Knew

A Little Bit Of You Is Gone When You Do

And Caroline & I Well We Grew, Well That's True"