Nakon prošlogodišnjeg reizdanja EP-ja Gogitchyershinebox sa nekoliko dodataka (neobjavljene i live snimke) pod nazivom Shinebox, ove je godine moj omiljeni band The Gourds bio jako vrijedan. Prvo je početkom godine Kevin Russell (gitara, mandolina, vokal, tekstovi) objavio svoj solo Kev Russell's Junker prvijenac pod nazivom Buttermilk & Rifles ( toplo ga preporučam svim The Gourds ljubiteljima), zatim je drugi dio osovinskog dueta plodni songwriter Jimmy Smith (bas, vokal, tekstovi) objavio svoj Clocker Redbury & Dusty Slosinger solo prvijenac Cold War's Hot Water Shower (također sjajan album u pravom roots-Texas-Gourds maniru), da bi evo napokon The Gourds izbacili na tržište upravo ovih dana rujna svoj šesti album Cow Fish Fowl Or Pig. Tako plodno razdoblje vesele austinske ekipe nakon dvije godine pauze (ne računajući Shinebox) i sjajnog Bolsa De Agua albuma kojeg su snimili nakon smrti njihovog, moglo bi se reći, duhovnog i glazbenog mentora Douga Sahma mene posebno veseli. The Gourds su jedan od najiskrenijih, najprivlačnijih, najpristupačnijih ili kratko rečeno najboljih bandova današnje američke glazbene scene!
Po starom dobrom Gourds običaju na albumu je šesnaest stvari (šezdesetak minuta glazbe), jer kako kažu žao im je izbaciti neke pjesme kada ih jako zavole.
Album je podijeljen na dva programatska dijela.
Prvi, The Cow Brings Home The Fish počinje sa pjesmom My Name Is Jorge (vesela pjesmica o prodavaču voća i njegovim ''interesantnim'' kupcima), malo zatim dolazimo do sjajne Foggy Blossom (Mechanical Bride) i Smithove The Bridge (iz pjesme u pjesmu oduševljavaju me Smith i Russell svojim veselim i otkačenim testovima tipa: You know the first bridge was a fallen tree.). Prije nego Blankets (Johnstonova) zatvori prvi dio oduševe nas Ants On The Melon i Hellhounds u kojima, kao i u svima ostalima naravno, Max Johnston (violina, akustična gitara i sve što je još potrebno svirati), Claude Bernard (harmonika, akustična gitara i sve ono što u nekoj pjesmi nisu zahvatili u ruke ostali članovi banda) i Keith Langford ( kao što piše u albumskoj knjižici Man Drums!) voze tako sigurno tex-mex-roots-cajun-honky-tonky limuzinu da se čovjeku zavrti u glavi.
Sedamnaesta (deveta na albumu) pjesma je u stvari razdvojnica između dva dijela i zove se Short Guy Spiritual Rap. Snimljena je ispred restorana Juanita's Cantina u Little Rocku, Arkansas u proljeće 1999. Pjeva ju tip kojeg Gourdsi znaju samo po imenu ''short guy from Chi-Town''. Klasična Gourds zajebancija!
Drugi dio, The Fowl Tells The Pig Of Each Transgression otvara Bottle & A Dime ( garage-tex-mex-bluegrass-r'n'b hit u kojem Russell pjeva, We was kickin' & a pushin'/ And old fashioned ass whuppin'/ But we never intended to hurt anyone. To je esencija Gourds glazbe! Poslije njih osjećate samo ugodu i tražite još!). Ham-Fisted Box Of Gloves je u dobroj tradiciji The Band s malim dodatkom The Gourds glazbonazora (opet sjajno). Zatim nas Smith i Langford sami napadaju calexicojanskom The Prayer That Fell Upon The Mirror. Baladična i laganija Sweet Nutty nas polako privodi kraju ovom divnom Gourds itineraru. Album zatvara Smoke Bend. Glavni vokal i tekstopisac je Dollar Bill Johnston (otac Maxov i Michelle Shocked kod koje je gostovao na njezinom legendarnom Arkansas Traveler albumu). Prekrasno zatvaranje!
Što reći na kraju? Pokušat ću citirati jednu rečenicu iz No Depressiona u vezi The Gourds:
''Oni su jedni od onih sjajnih bandova koji nakon dvadeset ili trideset godina i dalje zvuče svježe!!''
Daj bože neka i nakon 20-30 godina i dalje budu aktivni!