Četiri godine nakon Walk Between The Raindrops albuma četrdesetogodišnji James McMurtry je evo objavio svoj novi uradak. Šesti je to album po redu teksaškog singer-songwritera. Bitne značajke Jamesovog stila, od početnog Too Long In The Wasteland (1989) albuma do ovoga, su specifično korištenje električnih gitara za teksašku country scenu (kojoj nesumnjivo pripada) i pjesmospisateljsko naslijeđe svoga oca velikoga američkoga pisca Larryja McMurtryja.
Svi njegovi albumi odišu zvukom gitare koji malo odudara od tradicionalnog teksaškog country glazbenog zvuka. Njegove gitaristička struktura više podsjeća na sjevernjačku mješavinu bluesa, popa i rocka sa primjesom countryja. Mene dosta podsjeća (glasom također) na Lou Reeda i njegove samostalne radove. Dakle, gitare su u funkciji stvaranja vrlo suptilne glazbene podloge prožete laganim gitarističkim melodijama na koju se lijepe McMurtryjevi tekstovi inspirirani tradicijom, obitelji, ljubavi i prijateljstvom.
Njegov prethodni album, moram reći, nije pobudio u meni nekakve velike osjećaje jer je bio vrlo prosječan album. No, njegova prva dva albuma Too Long In The Wasteland i Candyland (1992) su vrlo kvalitetni albumi (producirao ih John Mellencamp), kojima možemo pridružiti i It Had To Happen (1997. producent Lloyd Maines), ali ne i Where'd You Hide The Body (1995) koji je bio ipak malo predugačak. U tom njegovom cjelokupnom opusu ima nekoliko prekrasnih pjesama koje će ostati zapamćene za sva vremena (Angeline, No More Buffalo, Be With Me...).
Svojim novim albumom naziva Saint Mary Of The Woods je napravio bitan pomak u kvaliteti spram prethodnog albuma i može se reći da je ovo možda njegov najzreliji album do sada. Ovoga puta se sam uhvatio produciranja albuma, što je donijelo još suptilniju gitarističku sliku. U tome je potražio pomoć takvih gitarista kao što su David Grissom (John Mellencamp, Scott Miller) i Stephen Bruton (jedan od najcjenjenijih tekasaških singer-songwritera i glazbenika), te tome pridodao i pozadinski zvuk klavira-klavijatura (pomalo jazzy) Ian McLagana (Small Faces, Bonnie Raitt...) i Earl Poole Balla (Flying Burrito Brothers, Merle Haggard, Buck Owens...). Album otvara Dave Alvinova Dry River koju treba odmah pridružiti u onu skupinu gore navedenih pjesama za sva vremena. Valley Road je prava teksaška country-honky- tonky-rock pjesma s izraženim klavirom. Naslovna pjesma samo dokazuje da je James jedan od velikih tekstopisaca (Sunrise off the lake shining in your eyes/ Shining on the wasted and the wise/ All you hear ringing in your ears are bald faced lies/ That scream like the gulls in that smoke stained amber sky) sa strašno dobrim osjećajem za muzičke aranžmane. Out Here In The Middle se može nazvati malo manjom uspješnicom, ali zato već slijedeća Lobo Town sa čvrstim zvukom gitare i gubitničkim tekstom ponovo vraća pažnju. Također gubitnička, ali ljubavna, je Broken Bed. Red Dress nastavlja niz tekstualno ljubavnih i gitarističkih balada. Najbolji dokaz uspješnosti McMurtyjevih balada potpomognutih nježnim sviranjem električne gitare daju Gulf Road i Gone To The Y (priča o raspadajućoj obitelji). Album zatvara devetominutna Choctaw Bingo, kao mali svojevrsni session sa predivnim heklanjem po klaviru Earla Poole Balla, te Jamesovom dugačkom tekstualnom kronikom suvremenog juga.
James McMurtry je autor koji ne doseže kvalitetu Guy Clarka, Lyle Lovetta ili Townes Van Zandta, ali tu je negdje drži im se za skute i tvrdoglavo prezentira svoj specifični glazbeni stil teksaškog countryja.