Nakon jergovićevsko-tarantinovske zbirke priča «Trg Lava Mirskog» romaneskni eksperiment. Reverzibilnim «Dan i još jedan» Rizvanović demonstrirao pismenost, a neutraliziranjem emotivnih sklopova iz zbirke priča pokazao smjer u kojemu gleda, a to je ovaj puta forma, koja se može sklopiti četiri puta: po godinama 1980, 1986, 2002 i čitanje redom; i još tri puta, mjestima: Osijek, Đakovo, Amerika. Prožeta glazbom, zapravo razmišljanjem o njoj. Roman o odrastanju, a konstituiranje individualiteta simbolizirano je ušumljujućim slikama banda Wilco i njihova masterpiecea «Yankee Hotel Foxtrot», a sve u duhu ideje: mi smo ništa!
Bolji nego što je bio na trgu, discipliniraniji, uzori teže locirljivi, intrenacionalizirani, od naslova koji je celanovski, pa do forme koja je jednom nogom u hispanoamerikanskim tarot eksperimentima. Lokalne priče rađene naivno-slikarski; efekt je da navijaš za te male luzere iako su unaprijed osuđeni na ono rasipanje individualnosti s konaca romana. Iako nije dug, stopedeset strana, svejedno ga ima. Poglavlja završavaju hladnim nabrajanjima koji sugeriraju buku ili tišinu, a provincija koju je kontrapunktirao amerikciji duboka je ko seoski bunar: teško je odatle ispuzati, a i čemu? Bit će zanimljivo vidjeti kada se Rizvanović ovim noževima koje oštri zaputi u pisanje slavonskog romana od prve do zadnje stranice-očito je iz ove knjige da je sentimentalne slike i rupčiće za piriti nos ostavio iza sebe, pa ćemo i mi koji smo još uvijek u ovom hrastovskom kraljevstvu imati neutraliziranu priliku da još jednom osmotrimo šumske divote iz kojih potičemo. Da bi u recentnom trenutku hrv. knjiž. napisao ovakav roman autor je pri tome morao osjećati nešto kao zaigranost. Disciplina kičme.