Ženski album 2002. godine!!! I ne samo to - Neko Case ima sve osobine prve dame današnje rock glazbe - vitkost, skladateljsku britkost i umilni (croonerski) glas. Ovog je puta umjesto provjerenih ...His Boyfriends (koji su pozlatili album Furnace Room Lullaby) za pratnju odabrala (pazi sad:) društvo iz Giant Sand (album je sniman u Tusconu), vrlu kolegicu Kelly Hogan i misterioznu Kanađanku Mary Margaret O'Hara (inače, vlasnicu jedne od najjačih ženskih ploča ikada snimljenih, zove se Miss America). Rezultat: estrogenom prebogati old fashion garage i trad rock! Neodoljivo anakron, zapravo - bezvremen. Pjesma Pretty Girls ultimativna je ženska rock himna naših dana. U njoj je više istinske ženske osjećajnosti nego u svim feminističkim brošurama zajedno.
(Osim što izuzetno uporno i izuzetno uvjerljivo njeguje uspomene na rock, country i gospel naslijeđe , Neko je jednako uspješna i u obrani seksualnih sloboda. Osim što se povremeno zna javno razgolititi (!?), vokalom je poduprla ploču Mass Romantic, seksom inspiriranog kanadskog art-punky kolektiva New Pornographers. Ploča je realizirana još 2000. godine, za njezina boravka u Kanadi, no svoje je američko izdanje i afirmaciju doživjela minule godine. Svesrdno je preporučam!).