Prije nego se potpisao pod 'Obratnicu noći' američki je autor Michael Gruber napisao čitav niz krimića pod pseudonimom Robert K. Tanenbaum, što je sjajna praksa, koja je u njegovom slučaju, jer, eto, naučio se pisati ‘napetice', polučila rezultate: zamislite našu domaću književnu radinost koncipiranu pod ovim simpatičnim ključem: da nadobudni autor potpiše prvih par knjiga pseudonimom, da uči zanat, da, zapravo, vidi je li to ljubljeno pisanje uopće za njega, jer poslije, kada se u priču uključe taština i ego tripovi, možda bude kasno za rikverc, pa i on bude proklet kao ključni lik Gruberovog romana. To bi bilo sjajno-ne bi mogao lobirati za knjigu, pogotovo ako bi bila šlampava, jer bi ga kolege pitali koji mu je vrag da toliko navija za nešto što nije napisao on, nego netko bezveze, netko nepoznat, netko bez poznanstava (ako to već nije uključeno u ono 'bezveze'?), a među njima rečeno, knjiga je impotentna, predvidljiva, i općenito- nikakva! I, što isto nije zanemarivo, ne bi završio u čitankama kao otjelotvorenje noćnih mora mladih duša! Gruber neće imati tih problema. On se odlučio ponašati u skladu s onom Balzacovom maksimom kako je potrebno napisati dvadeset knjiga prije nego se čovjek potpiše pod dvadesetiprvu, i zbilja, pod rečenim pseudonimom crnčio šesnaestak godina dok se, na koncu, nije odvažio stupiti u književnost vlastitim imenom i prezimenom, stažom i strukom: radi se o oceanologu, kojemu su život i djelo Jacquesa Cousteaua bili opsesijom, autorom privatno fasciniranim kultnom knjigom Invisible Man Ralpha Ellisona, čiju je naslovom nosivu nevidljivost u svom romanu odlučio od metafore za obnevidjelost jedne civilizacije za sve koji su na bilo koji način drukčiji, odraditi doslovno, portretirajući u njoj jednog antropologa koji je tijekom studijskog boravka u Africi otkačio i postao vještac negativnog predznaka, kojemu je nevidljivost tek jedna od moći prikazanih u ovom romanu. Radnju Gruber isprva vodi na tri 'fronta': imamo mladu antropologinju Jane Doe koja se pod lažnim imenom krije od supruga, u međuvremenu izobličenog u pošemerenog vrača, zatim nas Gruber kroz njene dnevnike upoznaje sa događanjima koji su prethodili ovoj transformaciji, te kroz lik policijskog istražitelja pratimo isljeđivanje niza ritualnih ubojstava načinjenih u santerijskom magijskom ključu, koji uz pomoć dviju znanstvenica Jimmy Paz počne i motriti na taj način, dakle kao netipična serijska ubojstva. Gruber se očito načitao paraliterature na ovu magičarsku temu: ako se sjećate, početkom osamdesetih priličnu je popularnost uživao antropolog/pisac romana (ovisno o točci gledišta) Carlos Castaneda čije su knjige nastavali indijanci koji su vještom i znalačkom uporabom 'magijskog bilja' mijenjali vrata percepcije. Ishodišna točka 'Obratnice noći' antropološka je teza kako se ljudski mozak nije mijenjao već nekih 100.000 godina, a 'poznato' nam je kako smo se tek posljednjih nekoliko tisuća godina posvetili unapređivanju tehničkih aspekata života. E sad, što je taj krasni instrument radio sve one silne godine, nije valjda samo zapovijedao ekstremitetima da posežu za bobicama? Gruber i Castaneda, naravno, kažu da nije, nego da se bavio magijom. Uz pomoć koje je izgradio/dosegnuo jednako fascinantne svjetove kao što su ovi znanstveni. Suprug spomenute Jane Doe je na tom putu inicijacije negdje načinio nekoliko pogrešnih koraka, a Gruber diskretno naglašava kako duhovnost ne znači i moralnost, pa se svojim stečenim znanjima počeo služiti radi stjecanja nelegitimnih, zabranjenih moći. Put do njih uključuje žrtvovanje trudnica u poodmaklom stadiju trudnoće, i izjedanje određenih unutrašnjih organa majke i djeteta.Ovog moćnog vješca zaustavi jedna klopka postavljena samo za njega još u njegovim ranim magičarskim danima, a glavna junakinja otplovi prema životu u kojemu će noćne more pripadati isključivo podsvjesnom dijelu njene ličnosti. Američki ljubitelji trilera roman su stavili uz bok 'Tajnoj povijesti' Donne Tartt, a Gruber je u međuvremenu objavio još jednu 'napeticu', i pobrao za nju slične kritike kao i za svoj prvi 'vidljivi' istup. Tko mu god bude pristupio nepretenciozno kao što on piše, u Gruberovom romanu pronaći će i više od nekoliko trenutaka sjajne zabave. Njime šeću zombiji, ljudi na koje su bačene čini, stare, u vradžbine upućene žene, a pozadina je suncem umiveni Miami, čija je čistoća tek kulisa za tamna znanja iz zaboravljene strane ljudske psihe.