Povremeno se pojavi album koji svojim nadahnutim obrađivanjem historijskih artefakata donese više novine nego netko tko se po svaku cijenu upinje biti nov i neponovljiv! Uvijek je stvar u pogledu na stvar. Tako i na ovom odličnom albumu dvojca iz San Francisca M. C. Schmidta i Drewa Daniela nije kvaka u glitchu i struji-i to je samo alat na kojemu možeš biti retrogardan-nego u gomili ideja koje su im se rojile na laptopima dok su šarali po glazbenim stratištima prošlosti. Već na samom početku albuma gdje se miksaju elektronički zvuci sa gajdama moguće je osjetiti taj temporalni kovitlac, isto kao i ispod glazbe čuti sugestiju da se ovdje radi o unikatnom tretmanu historijske fikcionalizacije u kojoj je i budućnost nešto što se već dogodilo pa joj je potebna ovo ukorjenjivanje u prošlosti. Iako im je ovo peti album, Matmos su široj javnosti postali poznati kao producenti albuma «Vespertine» islandske pjevačice Bjork isto kao i zanimljivim idejama koje su rabili na prošlom cd-u «A Chance to Cut». Na tom su albumu izložili snimke usnimljene tijekom liposukcije u nekoj kalifornijskoj klinici: to tako zanimljivo zvuči da bi osnovna poruka mogla biti da je sve glazbeno također neglazbenog porijekla-cikličnost svega, od kulturnih do pukosvakodnevnih materijala je u osnovi ovako građene poetike koja sugerira analogičnost, sličnost pa i ucjelovljenost naizgled različitih svjetova. Stapanje glazbenih epoha ima dvosmjerni okus: ne samo da se na Civil War reinterpretiralo baštinu 16. i 17., nego se i 21. stoljeće pokušalo odsvirati iz tako zamišljene vizure. I obrnuto, naravno!

Prva stvar na albumu zove se «Regicide», a štovani kolega i compadre Nikola Kučar kaže mi da je to francuska riječ koja znači «smaknuće kralja» i da je Francuzi jedini imaju u svom rječniku, nešto kao Grci filozofiju.I već tu štošta postane jasno-gajde provučene kroz struju tek su naznaka što na idejnom planu od povoda za pjesmu prave Matmos.Čitavi grozdovi pažljivo odabranih krhotina suprotstavljeni su klasičnim melodijskim rješenjima, a u susjedstvu su neprestano instrumenti poput banjoa i najobičnijeg laptopa.Rezultat je iznimno ugodna šetnja stilovima, vremenima i senzibilitetima. No više u smislu iskonskog pješačenja-ovako proćućeni sklopovi nemaju nikakve veze s turizmom. Dakle, ne razglednice, nego nešto kao uvod u drugi svijet. Sve je u službi ideje egaliteta: gitara snimljena u kanalizacijskom odvodu, zvuk zečjeg krzna (skladba «Pelt and Holler), šum krvi iz žile kucavice (sempliran u «The Struggle Against Unreality Begins»)...

Da bi tu gomilu ideja pretočili u ovako dojmljivu i napetu glazbenu konstrukciju koja nema nikakve veze sa bilo kakvom akademskom dosadom pomogla im je gomila svirača: Keith Fullterton Whitman (a.k.a. Hrvatski), Steve Goodfriend i Jim Putnam iz Radar Bros. sjeli su za bubnjeve i gitaru, Jay Lesser zarvirao na instrumentu dobro, Tim Barnes semplirao je bubnjeve, Keenan Lawler čučao je u kanalizaciji, David Grubbs nabadao piano, Blevin Blectum violinu, a najviše se naradio Mark Lightcap (svira s Hope Sandoval) koji je puvao u tubu, rog, i kao da mu to nije bilo dosta još i svirao na banju, električnoj i akustičnoj gitari. Album se može nabaviti i u našem gradu: CD shop Glazba.