Drugi studijski album vrlo cijenjenog bivšeg frontmana bivše alt.country skupine V-Roys. Prethodnik Thus Always To Tyrants pobudio je veliko zanimanje i odobravanje kako publike tako i kritike (pogledati u Hombreovu arhivu), jer je svojim jednostavnim rock'n'roll zvukom pomiješanim sa countryjem i vrlo kvalitetnim tradicionalističkim tekstovima jednostavno odskočio od ostalih glazbenih produkata sličnog usmjerenja 2001. godine. Ta mješavina zvukova nekako je logični rezultat svih okolnosti Scottova životna puta. Odrastao na farmi u Shenandoah Valley u Virginiji, da bi se kao teenager preselio u Knoxville, Tennessee. Otac nizozemskog porijekla iz Pennsylvanie, a majka južnjakinja itd. Ta njegova dvojnost odrastanja ogleda se i u njegovoj dvojnosti glazbenog karaktera.
Zato se i ovaj novi album naziva Upside Downside. Upside dio albuma otvara prava r'n'r pjesma It Didn't Take Too Long. U tom se ritmu nastavlja i dalje, Raised By The Graves je tipična Millerova stvar. Na tekst pjesme je utjecao Scottov djed i njegovo viđenje Nixonove ostavke, a pjesma u biti govori o društvenom uklapanju i odgoju. The Way je balada vrlo slične tematike kao prethodna (Seems like by now its time to learn the way) i to je ono što najviše Scotta Millera izdvaja od ostalih, njegov nepresušan talent za pisanje storyteller pjesama iz srži američkog društva i svakodnevice. Pull Your Load opet prži. It's Rock'n'Roll Baby! Ludog riffa, ludog ritma, izvrsne gitare! I came into this world alone, And I've always felt on my own, pjeva u Second Chance i time opet ponavlja svoju tezu o životnoj borbi svakog čovjeka kao pojedinca. Sam i samo sam čovjek postiže sve u životu, ali to ne znači da je nedruštveno biće, ne Miller samo hoće naglasiti da su sve odluke i posljedice tih odluka u životu isključivo individualne prirode, pa tako i u ovoj pjesmi popuštanje, praštanje, tolerancija. Kratko rečeno Scott Miller voli poslovicu: ''Kako siješ tako ćeš i žeti''. Chill, Relax, Now je instrumental i svojevrsni prijelaz u Downside dio albuma. Taj malo više country dio albuma otvara Amtrak Crescent. Govori o približavanju ljudi, mentaliteta i kultura, ali i o nostalgiji koja budi zaspala sjećanja. Angels Dwell (kao vokal gostuje Patty Griffin, kao i u gore navedenoj The Way) , Ciderville Saturday Night i I've Got A Plan dokazuju da je njegova poetika duboko ukorijenjena u tradicionalno američko društvo, on je jednostavno pjesnik iz susjedstva, pjesnik koji živi život širom otvorenih očiju. Red Ball Express je pjesma bliska dvjema sa prošlog albuma (Dear Sarah i Highland County Boy) jer govori o ratu i njegovom užasu i posljedicama, ali ovoga puta je to 2.Svjetski rat. Because fifty years later and you don't forget, Being eighteen and scared to death, In a worldthat's changing fast, Now my own son sends his own son off, To fight the next fight to be fought su stihovi koje sve ljude koji su u zadnje vrijeme imali dodira sa ratnim stradanjima nikako ne mogu ostaviti ravnodušnima. Scott Miller stvarno ima dušu kao svemir (ili možda ima slavonske krvi?). O toj pjesmi Scott kaže da je o generaciji koja se borila u 2.Svjetskom ratu i puno se žrtvovala. Neki od njih su dali svoje živote , a neki od njih svoju mladost. Album zatvara For Jack Tymon (May your friendship be so that they almost feel like home, And your heart be so pure its one that God wants to know) kojom autor kao da ima završni monolog o svojoj mladosti.
Scott Miller And The Commonwealth su uspješno odradili drugi album i zasluženo se svrstali u grupu kvalitetnih bandova čiji se uradci očekuju sa zanimanjem i oduševljenjem. Čitajući i ono što Scott Miller izjavljuje u intervjuima očito je da se radi o zrelom autoru i čovjeku koji svoju prošlost i djetinjstvo čuva u sebi kao najveće blago jer to je izvor njegovih nadahnuća. To vrelo koje neprestano ključa i iz svojih dubina izvlači najljepše stvari i sjećanja daje veliku snagu za budućnost. Dobar pjesnik, dobar glazbenik, dobar album!