Čuvši prije nekoliko godina njihov drugi, tada recentan, album Man It's Cold (Tar Hut Records.1999.) bio sam ugodno iznenađen da jedan band kvalitetno njeguje svojevrsnu mješavinu garage-rocka, popa, countryja, bluesa i soula. No, najviše ugode mi je pričinila istaknuta uloga klavijatura u cjelokupnom suzvučju banda. Rijetko bandovi koriste klavijature, a ako ih i koriste uklapaju ih neprimjetno u zvučnu sliku sa svrhom melodičnosti. Kod Martin's Folly klavijature imaju pomalo izdvojenu ulogu s naglaskom na retro zvuk 60-ih i 70-ih.
Album From Hope nije se bitno odmakao od svog prethodnika. Ovaj uradak bi se mogao najkraće svesti pod urban-country-rock-pop + garage-rock 60-ih. Producent je i ovaj put legendarni Eric Roscoe Ambel (Martin's Folly su iz Brooklyna, New York, pa ne čudi da Roscoe kao stanovnik New Yorka ima značajnu ulogu na albumima banda) koji je specifičan po svom gitarističko-melodičnom (roots-rock) zvuku kojeg već godinama nudi glazbenim konzumentima. Klavijature (Jim Duffy, također i koautor na nekoliko pjesama) su i ovdje istaknute te me neodoljivo podsjećaju na legendarne Question Mark And The Mysterians. Vrlo sličnu upotrebu glazbenih tipkovnica ima i jedan recentni band Map Of Wyoming mada oni doduše malo više naginju baroknom zvuku. Glavni tekstopisac i skladatelj banda je Chris Gray, koji je naoružan i zanimljivim (kvalitetnim) glasom. Grayeva zaljubljenost u retro-zvuk je na From Hope još više došla do izražaja te smo dobili, moglo bi se reći, vrlo zanimljiv album. No, nije to sve. Ima tu još različitih utjecaja. Spominju se tu i Tom Petty, Bob Dylan, Elvis Costello, Neil Young, Bruce Springsteen i još ponetko. Taj netko je Ian Hunter koji gostuje na albumu u vlastitoj skladbi I Wish I Was Your Mother što me je stvarno udobrovoljilo jer već dugo nisam čuo za dotičnog autora (ili možda bolje reći, nisam dugo obraćao pažnju na njega), a u sedamdesetima je bio dosta slušan (sjeća li se netko Mott The Hoople?!!).
Od pjesama još svakako treba izdvojiti otvarajuću čeznutljivu Everything You Do, lagane Glad To See Me? i Come Close, tompettyjevsku Martin's Lament, burtbacharachovsku easy-listening skladbicu A Concept Of You te Just Like That, The Song Was Over koja bi mogla biti spotovska, ogledna pjesma albuma From Hope (lagani tempo s klavijaturama, gitarističkim upadicama i Grayevim ljubavnim tekstićima).
Ne bi se moglo reći da je ovo jedan od albuma godine, ali je svakako jedan od albuma vrlo zanimljivog i osebujnog banda koji se jednostavno da slušati sa osmijehom (za razliku od mnogih drugih albuma razvikanih izvođača). Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi ispao album Martin's Folly kojeg ne bi producirao Ambel. Ne, nije Roscoe loš (dapače), ali znate kako rade vlasnici talijanskih velikih nogometnih klubova. Jednostavno promjene trenera kako bi dobili nekakav pomak prema vrhu tablice.