Da iz apartnih svjetova rubnih vjerskih zajednica zna eksplodirati vrhunski rock and roll dokazali su već mormoni Low (iz Dulutha u Minnessoti, neprijeporni prvaci slow-corea) i Josh Pearson iz teksaške skupine Lift To Experience, inače sin pentekostalnog svećenika. David Eugene Edwards, duša skupine 16 Horsepower iz Denvera u Coloradu, pripadnik je stroge nazarenske vjerske zajednice, ali je i jedan od najvećih američkih rock autora danas. Njegova skupina 16 Horsepower jedna je od polaznih točaka na mliječnom putu "kozmičke američke glazbe" na prijelazu u novo tisućljeće. Ujedno tradicionalni i prekoračujuće moderni, 16 HP uzeli su rock i (post)punk kao gornju, a cajun, hillbilly, folk i gospel kao donju granicu svog stvaralaštva. 16 HP stvaraju "sub-žanrovske" ploče kakvima još uvijek vrvi američki rock. Njihov sjajni prvijenac "Sackloth'N'Ashes" (1996.) počivao je na prepoznatljivom "hillbilly galopu" kakav je davno popularizirao Hank Williams stariji. Slijedeće ploče - "Low Estate" i "Secret South" - netko se dosjetio nazvati "art countryjem". Na novoj su ploči Edwards i društvo "mutirali" do "alt-country gotike". Redovito negdje između, na tankim šavovima pjesme, David Eugene Edwards sklada svoje makabrične napjeve koji podsjećaju na one Caveove, Pierceove (Gun Club) ili čak Poeove. No njegove su pjesme još (s)tvarnije. Lako ćete si prispodobiti 16 HP na pozornici kakvog vašara cajuna u močvarnoj Louisiani (nalik onome iz Hillove "Južnjačke utjehe") ili u prizoru kojega Peckinpahova filma. Vrlo odmjereno i naglašeno emotivno oni rabe svoju sviračku vještinu na brojnim tradicionalnim glazbalima: Edwards - gitara, banjo, bandoneon, lap steel; Jean-Yves Tola - bubnjevi, Keven Soll - cello, stand up bass, flat top acoustic bas... Još jedno moćno oružje imaju 16 HP - Edwardsov bariton, tako frapantno sličan onome pokojnoga Jeffrey Lee Piercea i tako savršen za opjevati sve dvojbe koje muče umjetnika stasalog u okružju krutih vjerskih dogmi (nazareni npr. ne prakticiraju blagodati suvremene tehnologije, pa ne gledaju tv i sl.), a koji je za svoj izraz prigrlio jedan tako otvoren medij kakav je rock and roll. "Folklore" je možda i najjači album banda i svakako kandidat za moj top-10 ovogodišnje rock ponude! Satkan je većinom od obrada (nekoliko tradicionala i sjajni osvrt na Williamsovu "Alone And Forsaken"), ali probranih mračnih balada koje doista lede krv u žilama (posebice to vrijedi za "Sinnerman" i "Outlaw Song"). Album zatvara francuski valcer "La Robe A Parasol", karakteristično "kopile" iz močvarnih dijelova američkog juga. To je rezultat Edwardsove ljubavi za tradicionalne glazbene tvorevine davno "uvezene" iz Europe (deklarirani je ljubitelj mađarskog, francuskog, bugarskog folklora). Da, to nije jedini Edwardsov ovogodišnji projekt. Nedavno je pod imenom Woven Hand objelodanio istoimeni album, kojega također svesrdno preporučam!