Moram odmah na pocetku reci da sam od Ellroya citao samo "Killer on the Road", njegovu alegorijsku autobiografiju, koju se preporuca, ako je vjerovati kriticarima, samo kolekcionarima i psihopatima, i, da sam gledao, kao i vecina vas uostalom, film "L.A.Confidential", a ostale sam podatke "skinuo" sa Interneta. U vrijeme dok ovo pišem saznajem da je Algoritam objavio "Black Dahliu", pa tko ima para neka izvoli, jer ce se sresti sa prozom opsjednuta covjeka koji pisanjem istjeruje svoje vlastite psihicke demone, jednoga od onih rijetkih ptica u svijetu pisanja, koji su na svoju temu nabodeni, i cija su djela demonski herbarij u kojemu se, kao u nekom obrnutom zrcalu, dobro može vidjeti nalicje svijeta. Ako vas zanimaju zlocin i kazna, ako se sa satova biologije iz osnovne škole bez gadenja sjecate što je to vivisekcija žabe, ako su vam mile iskrivljene perspektive, ako ste voayeur u onom hitchockovskom najplemenitijem smislu, Ellroy je svoje knjige pisao za vas. Osobno me je metoda Ellroyeva pisanja (Zašto baš ja? Zašto baš o tome?) podsjetila na Danila Kiša (Ispovijest i dokument), a usporedbe Ellroya sa predšasnicima u tzv. tvrdokuhanoj prozi (Hammett, Chandler, MacDonald) iako možda neizostavne, cine mi se deplasiranima: osim šampionskog pojasa, možete li pronaci neku drugu dodirnu tocku izmedu M. Alija i M. Tysona? Ellroyevi junaci ne igraju šah sami protiv sebe. Oni nemaju svoj trenutak mira. Udete li u Ellroyev svijet, za vama ce se zalupiti vrata i ostati cete u prostoru koji isijava frustraciju, nasilje i egzorcizam. Frapantan je deficit svetosti u njegovu pismu (kao uostalom u pismu svakoga pisca koji je odlucio vidjeti sve). Dugo nisam citao nekoga kome se toliko gadi ono cime je fasciniran, i ciji je svijet toliko nokautiran. Svi su tu pomalo "grogi", svima se broji i preko deset. Jednom takvom tipu kao što je Ellroy smiješno je govoriti o "tockama motrišta" (na kraju, citajuci ga, vi vidite da on o tome zna koliko mu treba), medutim, unesete li se u njegove knjige, a ako je citanje razgovor izmedu citatelja i pisca, imati cete osjecaj da razgovarate sa covjekom koji ima cetiri oka.

U svakom slucaju, od pocetka je bio obilježen. Rodio se 1948.-e u L.A. Majka mu je bila medicinska sestra, a otac je, cini se, radio od danas do sutra. Roditelji mu se razvode, mama dobija skrbništvo, te sele u El Monte (siromašna cetvrt L.A.). Majka mu je bila ubijena 1958.-e, i Ellroyevo nastojanje da riješi to ubojstvo bilo je predmetom njegova knjiž. djela "My Dark Places"(1996.) Nakon majcine smrti seli kod oca. Otac mu kupuje Jack Webbovu povijest L.A. policije "The Badge" i knjigu ne ispušta iz ruku. Tu je pronašao pricu o "Crnoj Dahliji", kao i mnoge druge price. Ta knjiga su njegove "Kraljevske kronike" ili "7.000 dana u Sibiru".

Kao adolescent slao je nacisticke pamflete djevojkama koje bi mu se svidjele, kritizirao je J.F.K.-a i zagovarao ponovno uvodenje ropstva. Danas se i sam cudi kako je samo jednom u škol. dvorištu dobio batine za svoje antiseministicke ispade.

Bio je veliki ljubitelj "The Fugitive", TV serije s kraja šezdesetih, te kriminalistickih novela i filmova. Po vlastitim rijecima, kada nije citao krimice, gledao je porno magazine. U to vrijeme otac mu je doživio moždani udar, te je nerado preuzeo ulogu njegovatelja. U meduvremenu biva izbacen iz srednje škole zbog zagovaranja nacizma na satovima engleskog. Stupa u vojsku, simulira mucavost i uvjerava vojnog psihijatra da nije za borbu. Dobija necasni otpust.

Umire mu otac. Posljednje rijeci su mu bile:"Nastoj pokupiti svaku konobaricu koja te posluži."

Od osamnaeste živi na ulici, doslovno. Spava po parkovima i hrani se po dobrotvornim kantinama, stjece ona dodatna dva oka s pocetka teksta. Provaljuje u domove djevojaka koje su mu se svidale, krade njihovu odjecu, pije, eksperimentira s drogama, cita stotine krimica, otkriva Benzedrex, ali, umjesto da ga udiše, on ga, ne bi li letio bolje, guta. Kada bi zahladilo, spavao bi po napuštenim stanovima. Tamo ga hvata policija i zatvara. Kada je izašao iz zatvora zaposlio se u prodavaonici knjiga za odrasle. Žena s kojom je radio podsjeca ga na majku i "Crnu Dahliju".

Benzedrex ga je doveo pred šizofreniju, a alkohol mu je podrio zdravlje. Dva puta je prebolio upalu pluca, a njegov mu doktor konstatira oštecenje mozga izazvano alkoholom. To je napokon Ellroya zaustavilo, prikljucio se Anonimnim Alkoholicarima, otrijeznio se i poceo novac zaradivati kao nosac na golf terenima, gdje je, nosajuci štapove za golf zamislio svoj prvi roman "Browns Requiem". Za citanje se preporuca (osim spomenutih): "The Big Nowhere", "White Jazz", "American Tabloid".

Živi sa ženom u Kansas Cityu, sluša klasiku (mrzi rock glazbu jer mrzi institucionaliziranu pobunu), i šeta pitt bulla Barka, koji se pod imenom Basko šeta Ellroyevim "Hollywood Nocturnes". I da, skoro sam zaboravio: obožava boks. Toliko.