Edvin Biuković, čovjek koji je bio poznat po svojim kašnjenjima na sastanke (tako barem pričaju njegovi prijatelji) stigao je napraviti jako puno-između ostaloga i dobiti prestižnu Manningovu nagradu za svjetskog crtača koji najviše obećava, i to upravo za «Grendel Tales», koje ovdje imamo «prevedene» na hrvatski. Priča o Grendelu- izvorno storija o adolescentu koji se nakon genetskih mutacija transformira u osobu koja može i hoće sve što joj padne napamet, a ne pada joj na pamet npr. spašavanje svijeta, dopala je do Macana i Biukovića krajnje jednostavno. Matt Wagner, čija je to strip kreacija izvorno bila, pokrenuo je posebnu seriju u okviru koje je ponudio suradnju drugim autorima. Imali su odriješene ruke za razvijanje osnovne priče-sve je ovisilo o njihovim imaginativnim sposobnostima. Darko Macan i Edvin Biuković napravili su nekoliko tabli i skica (one su objavljene na kraju ovoga albuma) i poslali ih poštom preko Velike bare. Nekoliko tjedana poslije javlja im se urednica Diana Schulz i obaviještava ih da su dobili posao. Macan je tu činjenicu poslije duhovito komentirao-odlično mi je to došlo, napokon se u Zagrebu mogu ponašati kao čovjek koji je uspio, iako taj osjećaj imam oduvijek, tj. otkad radim ono što volim. Radnja stripa smještena je u daleku budućnost-od nama poznatoga svijeta ostali su samo krhotine, bilo da se radi o zagrebačkoj katedrali ili ljudskim osjećajima. No i ovako «razbijeni» ti likovi opasno liče na nas. I oni su otpočeli rat koji ne umiju sami završiti, jednako kao što je i njima pun kufer takvoga divljega života, pa sa svojom obitelji pokušavaju pronaći izlaz iz te klopke u koju se pretvorio svijet (epizoda sa Bornom i njegovom obitelji). Strip je preveden na sve veće svjetske jezike, i do ovoga trenutka to je najveći uspjeh hrvatskoga stripa u svijetu. S pravom. Pitanje je koliko bi se Biukovićevo razmišljanje razvijalo da je poživio (umro je 1999. u 30. godini života). Ako je suditi po top formi koju je pokazivao, ta bi granica bila negdje jako visoko, ako ne bi bila i pomaknuta, kao što to obično biva kada se posla prihvati izvorni talenat. Što kazuje ovaj strip? Da je zagrebačka katedrala u srcu Balkana, eto to. Balkana kao ključnog mjesta osipanja, krivih puteva, pogrešnih teorija i ogromne količine mržnje. Klanovi razbijaju jedni druge onako kako ružni ljudi razbijaju ogledala; spletke, dvoličnosti i laži su jedini način da se uspije. Mjesto kao nijedno drugo. Čak bi i Sulejman Veličanstveni, da mu neka zajedljiva vila u Devahanu posudi Grendela na čitanje mogao iz njega shvatiti zašto Osmanlije nisu uspjeli. Tko se ne bi udavio u ovom glibu od licemjerja, među ljudima koje ne može ujediniti ni zajednički neprijatelj?