Chuck Berry je živ, i više ne tuče žene i slabije općenito! Chuck više ne jede govna!To je prva stvar koja vam možda padne na pamet kad čujete čovjeka koji radi pod spektakularnim imenom Carlos Guitarlos. Tipus je svirao gitaru u kultnom sastavu Top Jimmy and the Rhythm Pigs, a godinama je preživljavao kao ulični glazbenik. Ovaj ovdje ponuđeni miks bluesa i americane propuštene kroz soul i funky ritmičke obrazce priziva sjene Teeneesija Williamsa, njegove likove-luzere iz New Orleansa, od kojih se jednog sjećamo u interpretaciji Marlona Branda, kojeg je Manituov moćni duh usisao ovih dana. Na omotu albuma sjedi na krevetu muškarac koji, koliko god godina imao, izgleda koju godinu stariji od njih, sa usnama u grču i viškom staža koji je jedino nekakvo odurno alkoholno piće proizvedeno od lokalnih entuzijasta moglo izazvati. Da ne biste mislili kako se ovdje ponovno radi o nekakvoj zvizdariji izmišljenoj od strane hombreovaca, znajte da je matični bend ovog guitar mana opjevao i čuveni Van Halen na albumu '1984', podatak preuzet od Žikice Simića, tj. iz njegovog teksta. Pošto kupio po toliko prodao. Tekstovi su mu ubitačno jednostavni, u stilu 'di je mjuza, di je moja ljubav večeras' i tako 100 puta, ali, za razliku od većine tipusa na koje možete nabasati, Carlosov takozvani feeling je autentika živa, on je u studio došao sa tajnom preživljavanja u džepu i ima boju glasa čovjeka koji je za taj survajv platio punu cijenu.