Forma EP-ija vraća vjeru u glazbu, čak u ljude općenito. Dolaze vremena kada ćemo ove dvije temeljne životne stavke dijeliti na one koje traju preko sedamdeset ili šezdeset minuta tj. ljude koji ih prave, i one dovoljno skromne da znaju da se na tim duljinama davio i Beethoveen, pa vas u startu zaobiđu mukom preslušavanja svojih bespuća glazbene zbiljnosti. Ovaj EP nastao je kao rezultat prošloljetnog druženja Conora Obersta iz Bright Eyes i Jakea Bellowsa iz VIS-a Neva Dinova, broji šest pjesama odsviranih intonacijski negdje između glazbi ovih dvaju sastava, i nije ništa posebno, osim ako pod time ne budete podrazumijevali ugodu mogućeg šetanja glazbenim minijaturama kojima su vas ovi ljudi već prije osvojili. Osobno sam bio fasciniran Oberstovim darom da iz ničega napravi nešto, tako da sam i ovdje pronašao mrvice za ukrasiti si dan. Album napravljen usput, dobar za jutro, podne i popodne, a njegov bi vas ultimativno prijateljski štimung čak mogao nagnati da okrenete poneki telefonski broj koji dugo niste.