U književnosti se ova količina amorfnosti, koja otežava točno određivanje glazbe njujorčana Black Dice, obično vezuje uz genijalne romane moderne, kao što su 'Čovjek bez svojstava' Roberta Musila ili 'Mjesečari' Hermanna Brocha-nekakvo ciljem neodređeno plutanje tokovima svijesti koje je u navedenim slučajevima bilo fascinantno u detalju, grandiozno opsegom i monumentalno u nedefiniranosti. Samo što se ovdje, naravno, radi o minijaturnim i nešto manje minijaturnim pihtijastim glazbenim skaskama poprilične zavodljivosti.
Koja je takva čak i u slučajevima kada je to određivanje identiteta ispočetka vrludavo, kao što i jest slučaj sa Black Dice, čija je čeprkava historija otpočela u znaku mučnog, jedva podnošljivog hardcorea i noisea, da bi sazrijevanjem prerasli u ogledni primjer benda koji ima nešto, samo što tom 'nečemu' još uvijek ne znamo ime. 'Ima tu nešto, samo što' feeling još je i naglašen njihovim rezolutnim odbijanjem smještanja u bilo kakvu ladicu: pjesme, tj. skladbe krenu pa završe prije nego su se razmahale, da bi nakon nje krenula gotovo identična pipkava, neodlučna i iskidana melodija čije se trajanje protegne na petnaest minuta 'ni simo ni tamo' atmosfere. Idealna zvučna podloga za istraživače ljudske svijesti, glazba sa Creature Comforts u svojim najboljim momentima prestaje biti pukom ilustracijom i postaje otkačeni komentar na nalickana post-rock 'traganja' sve konvencionalnijih sastava poput primjerice Godspeed You Black Emperor, a naglašeno improvizatorski odnos prema svim formalnim uzusima, umjesto očekivanog otežavanja, zapravo olakšava sanjarenja, kojima se na podlozi ove glazbe moguće prepustiti. Black Dice možda nisu sljedeća zanimljiva stvar koja će doći, jer su pitanje 'gdje i kako' ostavili širom otvorenim, no olakšavaju svojim rješenjima to neizvjesno i dugo čekanje.
No što god s njima bilo, dogodi li se negdje u blizini njihova svirka, bio bi gotovo grijeh propustiti ih, jer potencijal da postanu veći od glazbenih središta kakav je Zagreb oni objektivno imaju, i stvar je doslovno u njihovim rukama, iz kojih ne smiju ispustiti to 'nešto', pa makar mu nikad ne saznali ime.