Band kao što je Hot Cross je bogom dan za sterilan, uniformiran i poprilično umoran žanr hardcore punka. Tamo gdje su svi klišeji žanra potrošeni prije otprilike 20 godina te se u očaju pribjeglo fuziji sa metalom, Hot Cross su uspjeli pronaći puno praznog mjesta. Istini za volju, njihovi spastički udari isprekidanih ritmova i breakova, melodija u molovima i rastrganih gitara (koje djeluju na potezu od plinka do disharmoničnog riffa) nisu neko veliko probijanje granica s obzirom da su nešto slično prije njih radili primjerice bandovi okupljeni oko Ebulition etikete (a daleko od toga u mainstreamu nisu bili niti primjerice At The Drive In), no to ne umanjuje činjenicu kako su Hot Cross pametan i osvježavajuć band, a i na kraju krajeva, ako slušate glazbu kroz prizmu stroge inovativnosti, onda vjerojatno uživate u sigurnosti tišine. Hot Cross jesu kaotičan band, no daleko su od brutalnosti i više igraju na kartu emocionalnosti (najočitije iz frenetičnih i "paničnih" vokala). Želim im puno sreće u tome da terminu "emo" natrag vrate kredibilitet kojeg su uništili razni novovjeki college pozerski bandovi. U pojedinim trenucima band se služi i forama tipičnim za indie rock te uspijeva stati na loptu i smanjiti intenzitet, te se tako zvuk nikad ne gubi u gunguli brzine ili potrage za agresijom. Naročito je intrigantna međuigra gitara koje zapravo međusobno ne surađuju, već kao po pravilu svaka vuče na svoju stranu podižući indeks dinamike i kinetičke energije visoko u crveno. Uglavnom, fina izbalansiranost emotivnosti, drskosti, vratolomnog sviranja i hardcore punk tradicije. Inače, band iza sebe ima već nekoliko izdanja od kojih sam ja uspio dograbiti jednako zanimljiv EP "A New Set Of Lungs" kojeg svesrdno preporučam. Hardcore itekako živi, samo ga morate tražiti na drugim mjestima od onih na koje ste navikli. I da, čak i kada ga pronađete, nemojte se začuditi što ne izgleda i ne zvuči onako kako ste očekivali.